Obitelj Trupčević

 

Postojbina i rodonačelnici obitelji

Obitelj Trupčević je stara turopoljska obitelj koja izvodi svoje plemićko podrijetlo iz listine kralja Bele III (IV) izdane godine 1225. godine De communitatis nobilium campi Turopolya

 

Tom poveljom oslobodio je kralj Bela III (IV) radi velikih zasluga Buduna i braću mu Ivana i Levča te njihove rođake sa svim njihovim potomstvom od " obavezne služnosti" (ab obligatoria servitute) gradu Zagrebu, da tako oslobođeni od niže službe uživaju stalež kraljevskih službenika i plemića.

Turopolje na Sambukovoj karti iz 1572. godine

 

Hrvatski sabor u Zagrebu potvrdio je ta prava 21. lipnja. 1278. godine. i donio popis prava i sloboda što ih od pamtivieka uživa (a tempore cuius memoria non extat ) Plemenita Općina Turopolje. To je ujedno i prvi statut Plemenite Općine (Communitatis nobilium campi Turopolya ) koja se po Laszowskom u tom statutu ima nedvojbeno smatrati pravnom osobom.

 

Plemstvo Turopoljaca osobito je utvrđeno novim Kraljevskim darovnicama godine 1560. po kralju Ferdinandu I., te poveljom zagrebačkog Kaptola izdanom iste godine koja sadržava osnovu Turopoljskog Bratstva2. Iz gornjeg se vidi da su Turopoljci vazda bili plemići na temelju svog slobodnog plemenskog posjeda – " plemenšćine" (Possesio Nobilitaria) i na temelju kraljevskih darovnica. 1 E. Laszowski - Povijest Turopolja 2 Izvornik u Turopoljskom arhivu

 

Od godine 1249. do danas skupljena je obimna povijesna građa, jer su Turopoljci svakom vladaru nosili na potvrdu svoj statut i iz njega "proizlazeća prava". Vodilo se pred kraljevima mnoštvo parnica – postupaka protiv velikaša koji su nastojali preuzeti posjede Turopoljskih plemića. U 14. ,15. i 16 stoljeću uz stalne upade Osmanlijskih četa koje su pljačkale po Turopolju istovremeno je trajala borba za očuvanje prava i sloboda. Turopoljci po zlu najviše pamte grofove Celjske gospodare Medvedgrada te Zrinske. Turopoljci pred kraljem vode sljedećih 50 godina parnicu i tek godine 1582. povratiše svoja prava i jedinu utvrdu Turopolju Lukavec u svoj posjed. Već sama činjenica da su parnice vođene pred ugarsko-hrvatskim kraljevima potvrđuje priznavanje njihovog plemstva na osnovu „plemenitog posjeda“ (possesio nobilitaria) što ih po Bojničiću, Laszovskom i Duišinu svrstava u praplemstvo kao i plemićke zajednice Poljica i Kalnika. U tom razdoblju Turopolje je osiromašilo kako u ekonomskom pogledu tako i u populaciji. Mnoge obitelji su iselile stavivši se pod okrilje grofova Erdödy, a samo u jednoj provali osmanlijskih četa odvedeno je u roblje oko 800 duša.

 

Malo turopoljsko selo Kobilić ili kako ga stara pisma zovu Kobilichi, Kobwlyth kolijevka je obitelji Trupčević.

 

Položaj mjesta Kobilići

 

Nalazi se sjeveroistočno od Velike Gorice na potoku Bapče. Tako u darovnicama iz 1560. i popisa plemića iz 1667. brojilo je selo Kobilić 11 kuća od kojih 4 dvorna mjesta (Fundus curialis) obitelji Trupčević. Pod "dvornim mjestom" razumijeva se zemljište na kojem stoji plemićka turopoljska kuća s dvorištem i gospodarskim zgradama. S "dvornim mjestom" povezan je i naziv "juš" - pravo uživanja i zajedničke općinske imovine. Selo se prvi put spominje početkom 15. stoljeća, a krajem kao naselje s više plemićkih porodica. U kasnijim stoljećima spominje se u darovnicama, prilikom odlaska momaka u ratove ili prilikom ustanaka ili popisima plemića. Godine 1909. po podacima zagrebačke biskupije broji 198 katoličkih duša, koje žive u drvenim kućama.

 

Tipična dobro stojeća plemenitaška kurija u Turopolju

 

Rodonačelnik obitelji i plemićka grbovnica - povelja

Turopoljske obitelji, kao stari plemići, nisu dugo vremena marile da dobiju posebne plemićke listove i grbovnice ali u drugoj polovici 16. stoljeća počela se javljati želja za plemićkim listovima. Tako 20. listopada 1659. podijelio je kralj Leopold I. listinom plemstvo i grb Petru Trupčeviću, sinu mu Ivanu i bratu Juraju, sinovima Petru, Mihalju, i kćerima Kati, Barbari i Margareti, djeci spomenutoga Juraja. Proglašeno na Hrvatskom saboru 12. prosinca 1663. g. To je dio obitelji koji je ostao unatoč svim nevoljama u Turopolju dok je dio iselio i danas ih nalazimo pokraj Kupinca i u Bojani pokraj Čazme.

 

Grbovnica obitelji Trupčević kralja Leopolda I. od 20. listopada 1659.

 

Djelomični prijevod:

 

Saslušao sam i razmotrio poniznu molbu upućenu mojem Visočanstvu od vjernog i privrženog Petra Trupčevića, u kojoj se on iskazuje kao postojan i ustrajan u svakoj zgodi, vremenu i prilici, pa čak i u slučaju progona. Stoga, istog Petra Trupčevića i sina njegova Ivana kao i brata njegova Jurja, te njegove sinove Petra i Mihovila kao i kćerke njegove Katarinu, Barbaru i Margaretu, ... određujem da ih se sa strane moje kraljevske moći, puninom i specijalnom milošću kao slobodne u zbor i broj vjernih istinskih pribroji, pridruži i upiše. ... U znak moje iskazane milosti i dobrostivosti te kao svjedočanstvo oslobođenja i trajne vjernosti, podjeljujem gore navedeni znak plemstva te kao svjedočanstvo neka bude ova grbovnica ili plemićki znamen. ... te im ovo vrijedi od sada pa unaprijed za sva vremena ... U to ime , poradi trajne i vječne uspomene, ja kao Ugarski kralj, ovu svoju privilegiranu potvrdu ovlašćujem svojim svetim znamenjem, kojim se imam pravo služiti kao kralj Ugarske.

Dano i objavljeno u Požunu 20. listopada 1659. godine

Ovo se zbiva uz ostalo banovanje Nikola Zrinskog bana Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

Leopold I. v.r.

(Povelja je pohranjena u Muzeju Turopolja, Velika Gorica)

 

Grb obitelji

Štit je vojnički, plave boje. Podnožje njegovo obojeno je zelenom bojom i okruženo istom. Na istom štitu nalazi se lav obojen naravnom bojom. Lav stoji uzdignut. Stražnje noge drži raširene, ustiju otvorenih, s isplaženim jezikom jako crvenim, s dvostrukim repom, s uzdignutom lijevom nogom, te još više uzdignutom prednjom desnom šapom u kojoj čvrsto drži sablju. Lav gleda prema desnoj strani štita. Sam štit je zakriljen turnirskom kacigom s glednicom i kraljevskom krunom. Poviše krune, ponovljen je motiv sa štita, lav vrlo sličanonom na štitu, isto okrenut u desno s isukanom sabljom, oko kojeg su raskriljena dva crna orlova krila. Grb leži na roza podlozi omeđen zelenim krugom, koji na gornjoj strani nosi zlatni grb s dvoglavim orlom u crnoj boji i zlatnom krunom simbolom austrijskog carstva. U uglovima grba, izvan kruga, su dva grba, tipični za Leopodova doba (usporedi Marijašević)

 

Rodoslovlje obitelji Trupčević

Obiteljsko stablo u trenutku potvrde plemićkog statusa ima dvije grane, Petra i Georgijusa čiji su sinovi Ivan, Petar i Mihalj spomenuti su u listini od 20.10. 1659 izdanoj u Požunu od kralja Leopolda I. te potvrđeno u Varaždinu na zasjedanju Hrvatskog sabora 12. prosinca 1663. godine.

 

 

U predočenom obiteljskom stablu istražena je dokumentacija krsnim listovima, samo grana Ivanova dok grane Petra i Mihalja su predmet daljnjeg istraživanja. Danas u Turopolju žive 22 obitelji Trupčević, sve porijeklom iz Kobilića, čije grane su povezane s dvornim mjestima (Fundus curialis) br. 1, 4 i 5.

 

Biografije pojedinih članova obitelji odnosno članova Zbora

Mladen pl. Trupčević dipl. ing RGN-a (rudarsko-geološko-naftni fakultet).

Rođen je 11. 02.1939. kao treće dijete Stjepana i Terezije u Orlima, Kotar Velika Gorica, gdje je otac Stjepan bio općinski bilježnik. 1945 g. po završetku II svjetskog rata obitelj se smjestila u Zagrebu gdje je završio školovanje i stekao diplomu inženjera RGN (rudarsko, geološko-naftni) fakulteta. Po odsluženju vojne obaveze zaposlio se i sljedećih 40 godina radio na naftnim poljima diljem Hrvatske: Jagnjedovcu, Šandrovcu, Žutici, Beničancima na proizvodnji nafte i plina. 1976 godine kao rukovodilac projekta jedine u nas rafinerije plina u Ivanić Gradu gradi istu od „livade pa do pune proizvodnje“ za što je odlikovan ordenom rada sa srebrnim vijencem sa strane ondašnje države te na prijedlog projektanata iz SAD-a proglašen počasnim građaninom Kansas City Missouri.

Od malih nogu bavi se lovom i ribolovom te streljaštvom; član omladinske reprezentacije Hrvatske i među ostalim prvak vojne oblasti u disciplini vojnički pištolj. 1991 g. zajedno sa sinom Sinišom priključuje se oružanom dijelu "društvene zaštite" od osnivanja do kraja djelatnosti. Od 01.10.1991 odlukom vlade RH formiran je Ratni štab INA-e u kojem radi kao voditelj ekspertnog tima pod rukovodstvom Glavnog stožera hrvatske vojske. Za svoj radni doprinos primio je više odlikovanja među kojima ističe.

• Orden rada sa srebrnim vijencem
• Spomenicu domovinskog rata
• Red hrvatskog trolista
• Diplomu počasnog građanina Kansas City - Missouri, SAD

 

Opasnost od požara i eksplozije su sastavni dio zanimanja te je godinama u tom području aktivno sudjelovao na sprečavanju istih. Po povratku istočne Slavonije u jurisdikciju RH uključen je kao voditelj tima za deminiranje sa Specijalnom policijom MUP RH te je iza sebe ostavio 6.000.000 m2 deminiranog prostora i uklonjeno više od 1.300 mina svih tipova i namjene. Iza tog zahtjevnog posla povukao se u mirovinu te se bavim alternativnim vrstama energije (eko energija) te u suradnji s znanstvenicima Šumarskog i Agronomskog fakulteta na eko projektima kao što su: povratak dabra (Castor fiber) u Hrvatsku te utjecaj proizvodnje nafte na eko sustave šuma i sličnim. Od 2005. godine član je Hrvatskog plemićkog zbora, a od 2008. i Plemićkog stola. Supruga Nada rođena Stanko po zanimanju zubni tehničar radi u Ivancu, Karlovcu i zadnjih 30 godina do mirovine u Zagrebu. Aktivno se bavila streljaštvom i bila redovni član Hrvatske reprezentacije. Uz mnogobrojne nagrade osvojila je i zlatnu medalju „majstora strijelca“.

 

Siniša pl.Trupčević rođen je u Zagrebu 1973 god. gdje je završio školovanje i zaposlio se u INA-Naftaplinu gdje radi na poslovima računalne podrške managementu. Oženjen je sa Nikol rođ. Igračić, profesoricom njemačkog i španjolskog jezika te imaju sina Petra

 

Od lijeva: Nada, Siniša, mali Petar , Nikol i Mladen pl. Trupčević

 

Literatura i izvori

• E. Laszowski - Povijest Turopolja
• Arhiv Turopolja