Obitelj Portada

 

Podrijetlo prezimena i rodonačelnik obitelji

Portada je nadimačko prezime izvedeno iz nadimka osobe koja je u nekakvoj svezi s vratima, najčešće su to gradska vrata. Ono označava osobu koja ili čuva gradska vrata ili tamo živi. Tako je bilo i kod predaka paške obitelji Portada koja je polovicom 17. stoljeća, početkom Kandijskog rata doselila na Pag iz Novigrada kod Zadra.

 

Paški je polihistor Marko Lauro Ruić (1736.–1808.) zabilježio da se obitelj Portada prezivala "Busletich", što možemo prevesti u Buzletić ili Bušljetić. Bliže je istini drugi oblik – Bušljetić – jer toga prezimena i danas ima u novigradskoj okolici, premda je još u 19. stoljeću oko Vinjerca bilo i Buzletića.

 

U gradu Novigradu, unutar zidina, oko istočnih vrata čitav gradski predjel stanovnici i danas nazivaju "Portade" i lako je izvesti zaključak da su pređi današnjih Portada, tada još uvijek Bušljetići ili Buzletići, dobili nadimak Portada jer su po svoj prilici bili zaduženi za čuvanje gradskih vrata (guardia) u Novigradu, i nadimak je zatim potisnuo staro izvorno prezime i preuzeo njegovu ulogu. Kao takvo zadržalo se do danas kod članova ovog roda na Pagu i u novigradskoj okolici u selu Paljuvu, kamo novigradski Portadići ili Portade doseljavaju u 19. stoljeću. Novigradske matice 1695. godine doista bilježe hrvatski oblik prezimena kao Portadić, a isto tako i popis stanovnika Novigrada iz 1802. godine.

 

Ruić je u 18. stoljeću sastavio prvo rodoslovlje obitelji Portada (Splitski rukopis, fol. 47). Kao prvi član u njemu zapisan je Mihovil "Busletich", koji je mogao živjeti negdje oko 1580. Njegov je sin Damjan prvi dobio nadimak Portada i spomenut je u paškim crkvenim maticama 1659. Od tog su Damjana poznati sinovi Stjepan i Juraj, nositelji novoga prezimena – PORTADA.

 

Damjan i njegovi sinovi Stjepan i Juraj nisu umrli u Pagu jer njihova smrt u starim župskim knjigama nije zabilježena. Zabilježeno je vjenčanje Stjepana 1659. s Margaritom Bakić, kćeri kapetana Jeronima Bakića, također iz Novigrada. U Pagu je 1669. umrla i Helena, žena Jurja Damjanovoga Portade, ali Juraj nije pronađen u maticama ili mrtvaru paške Nadžupe. Iz toga slijedi zaključak da su se braća Stjepan i Juraj Portada vratili iz Paga u Novigrad. Lozu je u Pagu nastavio samo Mate (Mathaeus, Mattio) Portada, sin Jurjev, jer se u Pagu oženio Lucijom Stahorić ili Staforić 1667. godine i tako zasnovao obiteljsku zajednicu.

 

Od Mate i Lucije Staforić rođeni su sinovi: Juraj (*1667.), prozvan Luić, Mate (*1673.), Nikola (*1676, † iste godine), Andrija Nikola (*1683.), prozvan Vlaško.

 

Juraj Portada "Luić" i Andrija Nikola "Vlaško" rodonačelnici su pučko- građanskih ogranaka, potomstvo kojih je postojalo u Pagu do kraja 19. stoljeća. Mate Portada (1673.–1743.) rodonačelnik je gospodarski najsnažnije loze koja je nobilitirana 1780. godine.

 

Postojbina

Dolaskom na otok Pag naselili su se u gradu Pagu, jer ih nema zabilježenih u matičnim knjigama u drugim otočkim naseljima. Nije poznato točno u kojoj su od četiriju tadašnjih gradskih četvrti živjeli nakon dolaska, Vjerojatno u četvrti Sv. Ante Opata jer je u popisu iz 1784. tamo zabilježena obiteljska zajednica Ante Portade pok. Nikole ("Vlaško"), koja je ostala "na starini".

 

U 18. stoljeću Portade, Matinov ogranak, prelaze u četvrt Sv. Jakova ili Svih Svetih i na samoj obali podižu lijepu baroknu palaču koja je u obrisima naznačena i obilježena topografskom oznakom na najljepšoj veduti grada Paga iz 1780. godine. To je bila matična kuća obitelji conte Portada u tada elitnom dijelu grada Paga. Palača je bila oštećena u Drugom svjetskom ratu, ai nakon rata bila je potpuno porušena.

 

U 19. stoljeću Portade su kupili palaču Marka Laura Ruića od njegovih nasljednika. Obitelj je imala palaču u Zadru i kuću u Veneciji. Ljetnikovac su podigli u Povljani, na svom feudu već krajem 18. stoljeća, koji je poznat jedino po starim fotografijama.

 

Obiteljsku grobnicu podigao je u paškoj Kolegijati spomenuti Mate Portada i dao na nadgrobnu ploču postaviti natpis na latinskom jeziku koji glasi:

 

MONVMENTVM HOC MATHEUS PORTADA SIBI ET SVIS HEREDIBVS FECIT

ANNO DNI 1 7 4 2.

 

Svoje mrtve pokapali su Portade upravo u toj grobnici sve do dvadesetih godina 19. stoljeća, kada je zabranjeno pokapanje u crkvama i bilo uređeno gradsko groblje Sv. Kvirina.

 

Veduta Paga iz 1780.

 

Neki su članovi obitelji iselili iz Paga službom ili zbog bolje zarade, posebno nakon propasti dalmatinskog vinogradarstva (filoksera, peronospora), stoga već rano nalazimo paške Portade na službama u Zadru, Trstu ili u iseljeništvu u Sjevernoj i Južnoj Americi.

 

 

Godine 1936. matična obitelj odselila je iz Paga u Zagreb i kupila obiteljsku kuću na Maksimirskoj cesti br. 36 državnim obveznicama dobivenim razrješenjem feudalnih odnosa (povljanski feud), provedenom agrarnom reformom, i bila je njezin potpuni vlasnik do Titove komunističko-boljševičke otimačine za novog, tzv. "narodnog", režima.

 

Kuća Portada u Zagrebu

 

Plemstvo

Portade,kao ni Bušljetići ili Buzletići u Novigradu u prvih sto trideset šest godina nazočnosti u Pagu nisu bili plemići. Plemstvo je stečeno krajem 18. stoljeća i to u samo jednom ogranku, a potomci ogranaka s nadimcima "Luić" i " Vlaško" ostali su u građansko-pučkom staležu.

 

U grbovniku (Blasone Genealogico) M. L. Ruić zapisao je: PORTADA. Famiglia, che provenuta a Pago circa la meta del secolo XVII comincio ad accumular beni di fortuna a segno che divenne una delle piu commode della Cittá. Coll' infeudazione de proprij beni fu dal Governo illustrata col specioso Titolo di Conte l'anno 1780, e finalmente addi 3. aprile 1787. li Coo: Matteo, e Nicolo furono aggregati alla Nobilta di Pago. Circa la meta del secolo XVII provenne da Novegradi, dove ancor esiste un ramo della medesima. Il suo cognome fu Busletich. Donosimo isti napis u hrvatskom prijevodu: PORTADA. Obitelj koja je došla u Pag oko polovice 17. stoljeća i počela stjecati bogata dobra tako da je postala najbogatijom u gradu. S infeudacijom vlastitih dobara bijaše od Vlade urešena osobitim naslovom conte godine 1780., i napokon dana 3. travnja 1787. conte Mate i Nikola bijahu pridruženi paškom plemstvu. Oko polovice 17 . stoljeća došla je (obitelj) iz Novigrada, gdje još postoji jedan njezin Njezino prezime bijaše Buzletić.

 

Ruićev grbovnik Blasone Genealogico iz 1784.

 

Ruićevi su navodi točni i provjerljivi u paškim i novigradskim matičnim knjigama. Točna je i njegova konstatacija da su Portade u Pagu počeli stjecati brojna dobra. Naime u Ruićevo je vrijeme živio svećenik Nikola Portada, koji je, nota bene, Ruića i krstio, i on je materijalno uzdigao obitelj tako da se smatrala najbogatijom u gradu. Od 1739. bio je rezidencijalni kanonik, kasnije i dekan kanoničkoga zbora kaptola Zborne crkve Sv. Marije u Pagu, obnašao je dugi niz godina službu kaptolskoga desetničara i upravitelja dobara nadbiskupske menze na Pagu, što je donosilo unosan prihod. Svojim je novcem od crkve kupio zemlje ukinutoga zadarskog priorata Sv. Martina, čime je stekao veliki zemljišni posjed. Nakon njegove su smrti taj posjed naslijedili njegovi sinovci Mate i Nikola. Oni su tako veliki alodij uz dopuštenje Senata vezali feudalnim pravom i obvezama te su odlukom Senata od 9. prosinca 1780. godine dobili naslov Conte Veneto za sebe i zakonite potomke. Feudalna investitura izdana je dukalom mletačkoga dužda Paola Reniera 20. prosinca 1780., kada su braća Mate i Nikola Portada, pok. Ivana, bili upisani u znameniti Libro Aureo dei veri Titolati. Tim su naslovom Portade postali nasljednim plemićima Republike s visokim naslovom Conte Veneto, međutim još nisu bili primljeni u paško gradsko plemstvo.

 

Na sjednici Plemićkog vijeća grada Paga održanoj 3. travnja 1787., svečano su primljeni u paško Plemićko vijeće braća Mate i Nikola Portada sa svim zakonitim potomcima i istog dana uvedeni su u Vijeće, davši plemićku prisegu. Ispravu ( povelju) o primanju u paško plemstvo izdala je paška općina s potpisom paškog kneza Luke Minija i plemićkih sudaca Marka Laura Ruića i Tome Frane Bilinića. Ispravu je na latinskom jeziku napisao i ovjerovio kancelar i javni bilježnik Ivan Josip pl. Jadrulić. Time su Portade i u svom zavičaju uživali plemićka prava i povlastice punopravnih plemića i članova Plemićkog vijeća grada Paga. Imena braće Portada ubilježena su s nadnevkom primanja u paško plemstvo u " Libro d'Oro" paške općine, a Marko Lauro Ruić unio je njihova imena, grb, kratku biografiju obitelji u grbovnik i rodoslovnik Blasone Genealogico, koji se nalazi u Državnom arhivu u Zadru.

 

Dukal mletačkoga dužda Paola Reinera 20. prosinca 178

 

Za prve austrijske uprave u Dalmaciji (1797.–1806.) odlukom guvernera Rajmunda Thurna od 18. veljače 1798. paškoj su općini i Plemićkom vijeću priznata sva prava i povlastice koje su dotada uživali i slijedom te odluke korporativno je bilo priznato plemstvo braće Portada. Njihova su imena upisana u popisu paških plemića koje je paška općina dostavila guverneru Dalmacije grofu Petru Goëssu 1802. godine. Za francuske okupacije (1806.–1813.) bila su ukinuta sva staleška tijela u Dalmaciji te je i paško Plemićko vijeće bilo raspušteno 1807. godine.

 

Za druge austrijske uprave (1813.–1918.) odlukom cara i kralja Franje I. (II.) potvrđena je rješenjem od 26. svibnja 1818. godine braći Mati i Nikoli Portada feudalna investitura podijeljena od nekadašnje mletačke vlasti. Braći Portada potvrđen je naslov feudatarius koji se dosljedno upotrebljava u svim službenim dokumentima. Druga je potvrda feudalne investiture uslijedila 1824.

 

Diploma o paškom plemstvu

 

Odlukom od 29. studenoga 1826. potvrđen je naslov conte samo Nikoli Portadi jer je njegov stariji brat Mate 1821. godine umro. Previšnjim rješenjem od 13. siječnja 1892. potvrđena je feudalna investitura za baštinike feudalnih prava, odnosno potomke conte Mate Portade.

 

Godine 1914. Namjesničkom odlukom br. 6703 članovima obitelji Portada, odnosno onim njezinim članovima koji su bili dionici feuda dopušteno je isticanje plemićkog predmetka (prefiksa) "de" ispred prezimena.

 

Josipu Portadi iz Paga, umirovljenom satniku c. kr. oružništva, nastanjenom u Zadru, odlukom Predsjedništva vlade Kraljevine Italije priznat je naslov conte veneto odlukom od 13. siječnja 1927.

 

Rodoslovlje

Rodoslovlje obitelji Portada može se pratiti od prvog poznatoga njezina člana Mihovila Bušljetića i njegova sina Damjana, koji je prvi ponio nadimak Portada. To je rodoslovlje sastavio poznati paški polihistor Marko Lauro Ruić u rukopisu, bez naslova, koji je, mogli bismo reći, poslužio kao "skica" za veliki grbovnik i rodovnik paškoga plemstva "Blasone Genealogico" napisan 1784. godine. Taj, stariji rukopis (često citiran kao Splitski rukopis, danas u knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu, sign. 48-g-14) vodi se pod naslovom "Rodoslovlja porodica otoka Paga", pred nekoliko je godina sređen, restauriran i nanovo ukoričen.

 

Na listu (folio) 51 rodoslovlje je obitelji Portada. Rodoslovlje je prikazano na klasični način kao silazna tabla potomaka koji su nanizani po naraštajima. Ukupno je od prvog Mihovila, do zadnjih članova, troje djece conte Matea Portade, nabrojeno devet naraštaja. Ruić izgleda nije dopunjavao taj rukopis novim podatcima kao što je radio u grbovniku (Blasone Genealogico) jer je prvi sin conte Matea – rođen 1782. godine – doista zabilježen u tom rodoslovlju, ali sva druga djeca (rođena do 1799. godine) nisu ni spomenuta što znači da sastavljač zbornika, M. L. Ruić, nije dopunjavao rodoslovlja novim podatcima.

 

Drugo je znatno kraće rodoslovlje isti autor (Ruić) donio u grbovniku, samo pet naraštaja, i to je rodoslovlje nobilitirane grane obitelji.

 

Treće je rodoslovlje priloženo spisima koji se odnose na povljanski feud ( Povljana na Pagu) u Državnom arhivu u fondu: Dalmatinsko Namjesništvo (1899. –1919.). Razni spisi Dalmatinskog Namjesništva, svež. 37, (Feud Portada). Na tom je rodoslovlju prikazano pet naraštaja članova obitelji conte Portada i to samo onih članova koji su imali pravo na udio u povljanskom feudu, što znači da nisu prikazani oni članovi koji su umrli ili nisu iza sebe ostavili potomaka. Olovkom su dopisani potomci Mate Portade (umro u Zadru 1910.), kao šesti naraštaj, dva sina i tri kćeri, rođeni od 1894. do 1908. godine.

 

Najstarije rodoslovlje obitelji Portada po "splitskom rukopisu" izgleda ovako:

Rodoslovlje od Ruića iz 1784.

 

Grb

Mletački duždevi u svojim poveljama nisu podjeljivali grbove. Sam plemić odabrao je sebi grb i taj bi se grb zatim naslikao ili nacrtao u gradskoj zlatnoj knjizi ili grbovniku, ako je dotična komuna vodila takve knjige. Grad je Pag od 1682. vodio Zlatnu knjigu plemića (Libro d'Oro de'Nobili), a imao je i gradski grbovnik (Blasone Genealogico) sastavljen 1784. godine, u koji su uz stare plemićke obitelji dopisivane sve one koje su tijekom stoljeća, a posebice nakon 1784. bile primljene u plemstvo. Tako su 1787. godine na stranicama " Blasona" upisani kao tek primljeni plemići braća Mate i Nikola conte Portada.

 

a) grb po paškom grbovniku

 

Nacrtani grb obitelji Portada (Blasone, fol. 59 v) je doista je "iz vremena". Ovalno polje štita presječeno je vodoravnom crtom u dva dijela. U gornjem je polju prikazan orao raširenih krila, a u donjem su vrata (porta) koja nadvisuju tri heraldičke ruže. Boje nisu označene. Štit je uokviren baroknom kartušom nad kojom je postavljena kaciga. Grbovni plašt tek je naznačen jednostavnim orisom. Grb pripada u heraldički tip "govorećih" grbova (armes parlantes), u kojemu vrata (porta) nedvojbeno upućuju na prezime – Portada.

 

Grb prema Ruiću

 

b) grb po Heyeru

 

U svome djelu Der Adel des Königreichs Dalmatien, Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld (Nürnberg, 1873.) donio je grb conte Portada (Taf. 13). Poluokrugli štit vodoravno je razdijeljen tako da tvori glavu štita u kojoj se na modrom polju nalazi crni orao raširenih krila, okrenut u desno; u donjem crvenom polju zlatna zatvorena vrata nadvisuju tri heraldičke zlatne ruže. Nakit iznad štita zlatna je kruna sa devet šiljaka.

 

Grb prema Heyeru

 

c) grb po Duišinu

 

Viktor Antun Duišin u prvom dijelu Zbornika plemstva (Zagreb, 1938., str.109) donio je grb obitelji Buzletić zv. Portada, koji je istovjetan prikazu grba kod Heyera, s promjenom boje vrata i heraldičkih ruža, koji su prikazani srebreno. Promjenu je Duišin napravio vodeći se Ruićevim crtežom grba u Blasone Genealogico.

 

Grb prema Duišinu

 

d) grb po obiteljskom pečatu

 

Grb s pečata

 

Pečat je u crvenom pečatnom vosku otisnut na sudskom zapisniku diobe dobara nakon smrti conte Matea Portade 1821. godine. Stilskim obilježljima pripada baroknom tipu pečata s kraja 18. stoljeća. Grb koji se nalazi u središnjem pečatnom polju, odijeljen je od ruba pečatnjaka s dvije tanke crte. Ovalni je štit oblikovan dvjema crtama, ukrašen baroknom kartušom sa zavojnicama ( volutama) po strani. Polje štita dijeli tanka crta. U gornjem modrom polju uočljivo je heraldičko crtkanje tzv., Schraffierungen, i u tom je polju prikazana ptica (trebao bi biti orao!) u profilu s jednim podignutim krilom. Na donjem, crvenom polju, zatvorena vrata nadvisuju tri osmerokrake zvijezde.

 

Istaknuti članovi obitelji u prošlosti

Do 18. stoljeća Portade nisu imali važniju ulogu u društvenom životu grada Paga. Uspon obitelji vezan je uz ime kanonika don Nikole Portade, a pet godina nakon njegove smrti obitelj je bila nobilitirana od mletačke vlasti. Od istaknutih članova obitelji bilježimo slijedeće osobe:

 

Nikola Portada (1703.–1775.). Punim imenom Nikola Juraj, sin Mate i Domenike Zorović. Rođen je u Pagu gdje je i umro. Prigrlio je svećenićko zvanje i stupio u svećenstvo paške Kolegijate. Nakon što je zaređen za svećenika služio je kao župski pomoćnik i redoviti ispovjednik. Nadbiskup Vicko Zmajević imenovao ga je 1739. rezidencijalnim kanonikom Zbornoga kaptola u Pagu. Za svog kanonikata obnašao je važne službe povjerene mu od Kaptolskoga zbora. Bio je kaptolski punomoćnik, desetničar i upravitelj nadbiskupskih dobara na Pagu. Uživao je nadarbinu (beneficij) Bratković, naslijeđenu po ženskoj lozi. U spisima vizitacije nadbiskupa Trialija 1773. zabilježen je u časti kanonika dekana. Godine 1763. ponudio je kaptolu da će sam platiti iznos od sedamsto zlatnih dukata za nove velike orgulje koje je izradio Francesco Dacci, ali Kaptol je odbio ponudu.

 

Mate Portada (1753.–1821.). Rođen je u Pagu kao prvi sin Ivana i Marije Grasso. Školovan u Splitu gdje je pohađao nadbiskupski klasični licej, a zatim je završio studij filozofije i humanističkih znanosti. Bio je vrlo učen i sposoban. Dobio je 1780. naslov conte veneto i je bio primljen 1787. u Paško plemićko vijeće. U Vijeću je obnašao razne povjerene mu dužnosti. Nakon pada Mletačke Republike slovio je kao privrženik Austrije. Za francuske okupacije povlači se iz društvenog i političkoga života za što ga je austrijska vlast nakon ponovnoga dolaska nagradila, imenujući ga 1817. godine za paškog načelnika na kojoj dužnosti ostaje sve do smrti 1821. godine.

 

Nikola Henrik Portada (1757.–1840.). Drugorođeni sin Ivana i Marije Grasso. Rođen je u Pagu. Posvetio se vojničkom zvanju. U Pagu je 1794. odlukom općega providura imenovan satnikom (kapetanom) i zapovjednikom teritorijalnoga domobranstva. Zaslužan je uvođenje reda i stege u teritorijalnom domobranstvu za što je izravno pohvaljen od Senata. Pripadao je krugu plemića legitimista te je nakon pada Republike s Markom Laurom Ruićem preko senjskih plemića, koji su imali izravnu vezu s Bečkim dvorom zahtijevao u ime grada Paga da se Dalmacija pripoji po povijesnom pravu Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Godine 1797. postavljen je za zapovjednika zadarskoga kotara i dobio je čin pukovnika. Kao umirovljeni časnik umro je u Mletcima 1840. godine.

 

Ivan Mate Kazimir Portada (1787.–1861.). Sin conte Matea i Marije pl. Dorligo iz Karlobaga. Rođen je u Pagu. Posvetio se vojničkom pozivu. Za Francuzâ bio je djelatni časnik ađutant, što mu austrijska vlast nakon 1813. za dugo nije oprostila. U vrijeme nemira i rata 1848./1849. godine posebice zbog očekivanog napada na Dalmaciju od strane sardinijskih trupa i garibaldinaca, što je na vrijeme doznala austrijska obavještajna služba, u svim gradovima Dalmacije dignuta je na oružje Narodna garda. U Pagu je tada jedini službeni časnik, ali izvan službe, bio upravo Mate Kazimir Portada. Odlukom Vlade postavljen je za zapovjednika Narodne garde u Pagu i bio promaknut u čin satnika (kapetana). Umro je u Pagu 25. studenoga 1861.

 

Petar Portada (1796. – 1853.). Punim imenom Petar Stjepan, sin conte Matea i Marije pl. Dorligo. Paški je načelnik bio od 1840 do 1846.. Umro je 21. studenoga 1853.

 

Lovro Vicencije Portada (1813. – 1870.). Sin je Ivana Mate Kazimira i Franice pl. Reggio rodom iz Cresa. Veleposjednik i paški načelnik bio je od 1853. do 1859. .Bio je oženjen Bračankama Katarinom Beroš iz Nerežišća, a nakon njene smrti u drugom braku s Elizabetom pl. Vusio iz Bola. Godina 1850-tih, prema državnim podatcima, bio je najveći posjednik solana na Pagu.

 

Nikola Portada (1830. – 1920.) sin je Petra Stjepana i Marije Dorkić. Službovao je u Zadru i Pagu. Bio je predvodnik paških narodnjaka u borbi za pohrvaćenje Paške općine. Godine 1884. izabran je za prvog hrvatskog načelnika u Pagu, čime je oborena autonomaško-taljanaška općinska uprava. Na načelničkom položaju održao se uz kraće prekide sve do 1906. godine. Uz Franu Budaka bio je najpoznatiji paški gradonačelnik. Njegovom je zaslugom otvorena prva hrvatska čitaonica u Pagu 1873. pod imenom "Hrvatska sloga" na prvom katu palače Portada na obali. Radio je na unapređenju poljodjelstva na svom feudu što spominje Dragutin Hirc. Bio je oženjen Agnezom pl. Zorović. Umro je 1920. u Pagu, ne ostavivši potomstva.

 

Artur Portada (1848. – 1941.) sin je Lovre i Katarine Beroš, krsnim imenom Artur Marija. Rođen je burne 1848., upravo kad mu je djed zapovijedao četama Narodne garde. Imao je klasičnu naobrazbu. U općinskoj upravi u nekoliko je mandata obnašao dužnost općinskog prisjednika. Bio je istaknuti pravaš i dugogodišnji tajnik Pravaške čitaonice u Pagu. Dugo je bio pamćen kao osoba uglađenih aristokratskih manira, uz što su vezane brojne anegdote.

 

Lovro Portada (1873. – 1951.). Sin Artura i Draže Kustić

 

Obitelj Portada oko 1930.
Prvi red: Draža r. Kustić (1847.–1936.), Artur (1848.–1941.), Eufemija r. Karavanić (1876.–1956.), Lovro (1873.–1950.). Drugi red: Miljenko (1912.–1974.), Ljubica (1909.–1994.), Dražica (1901.–1944.), Danica (1907.–1993.), Artur (1915.–1993.)

 

Životopis članova Hrvatskoga plemićkoga zbora

Darko Ante Portada (*1947.). Sin Miljenka i Jelisave Babelli, unuk Lovra Portade. Rođen je u Zagrebu gdje je završio i školovanje. Zaposlen je u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Oženjen je Ivankom Božom r. Pažur. Otac je četvoro djece. Primljen u Hrvatski plemićki zbor 2008.

 

 

 

 

 

 

Tomislav Portada (*1974.).Sin Darka Ante i Ivanke Bože Pažur. Školovao se na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1997. diplomirao, a 2004. doktorirao kemiju. Zaposlen je na Institutu Ruđer Bošković. Bavi se sintetskom organskom kemijom, hrvatskim kemijskim nazivljem, nastavom kemije i popularizacijom znanosti.

 

 

 

 

Obitelj najmlađih Portada
prvi red: Katarina, Luka i Paula r. Lukenić
drugi red: Hrvoje, Tomislav i Branimir

 

Darko Portada sa suprugom i unucima Lukom i Markom.

 

 

Literatura

• Miroslav Granić: Plemstvo, grbovi i rodoslovlja paške vlastele u XVIII. stoljeću, Rad. Zavod. povij. znan. HAZU Zadru, sv. 35/1993, 137–218., i tamo citirani izvori
• Miroslav Granić: Paški grbovnik, Književni krug, Split 2002., i tamo citirani izvori.