Dr.Milan pl.Makanec
(Zagreb, 2. srpnja 1843. - Zagreb, 2. srpnja 1883.) hrvatski političar i saborski zastupnik, odvjetnik i publicist, supruga: Emilia Saint Germaine.

Kao gimnazijalac i student sukobljavao se s vlastima djelujući protiv Bachova apsolutizma. Kao član Narodne stranke borio se protiv Hrvatsko-ugarske nagodbe ( zbog čega je 1870. otpušten iz državne službe) i držao je najvećom zadaćom stranke borbu protiv dualizma, a nakon sukobljavanja sa vodstvom stranke, 1872. godine istupio je iz iste i predvodio oporbu zalažući se za federalističko preuređenje Austro-Ugarske. Posebno oštro je kritizirao hrvatsku politiku i neaktivnost za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka.

U brojnim tekstovima u „Primorcu“ iskazivao je svoje političke stavove o potrebi suradnje Hrvata i Srba. Bio je tajnik Trgovačko-obrtničke komore u Sisku i uređivao je list Novi pravnik.. Političke stavove iznio je u svojoj knjizi „Moja ispovied narodu“. 1880. štampao je i brošuru „Kazan smrti“ u kojoj je objavio svoju predstavku hrvatskom saboru protiv smrtne kazne.

Naslovna i prva stranica brošure "Kazan smrti"

Nakon uspostavljanja austrougarske vlasti, u Sarajevo dolaze mnogi stručnjaci iz svih domena kako bi uspostavili civilni odjel uprave i pomogli uzdizanju i razvoju grada. Jedan od tih stručnjaka bio je i Zagrepčanin Dr. Julije Makanec, koji je u Sarajevo došao 1879. godine da bude glavni gradski apotekar. Več 1884. pokrenuo je štampariju i novine "Bosnische post" ("Bosanska pošta"), te preko lista uputio javni poziv zainteresiranim da podrže osnivanje posebnog Muzejskog društva za Bosnu i Hercegovinu, koje bi radilo na pripremama za osnivanju muzeja. Poziv je naišao na relativno dobar prijem, a prenijeli su ga i drugi listovi (koji su izlazili na domaćem jeziku). Samo osnivanje desilo se krajem naredne godine. Da bi se spriječio uništavanje arheoloških starina i njihovo odnošenje iz zemlje još je 1880. osnovao i prvo Arheološko društvo i začetak muzeja. Društvo je brojalo nešto više od 200 članova, a kao stručnjak muzeolog 1886. godine u pomoć mu je došao i dr.Ćiro Truhelka, tada kustos- arheolog Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, koji će se kasnije profilirati kao jedan od najeminentnijih istraživača u BiH, ali koji će također biti i dugogodišnji direktor Zemaljskog muzeja. Oduševljena ovim projektom, Gradska uprava, uz podršku tadašnjeg zemaljskog poglavara Benjamina Kalaja (Kallay), preuzima na sebe finansiranje Arheološkog društva, koje tako već 1888. otvara i prvi muzej u BiH uz pomoć Koste Hermana (Hörmann), Karla Pača (Patscha), Ćire Truhelke i Vejsila Čurčića. Muzej je na početku bio smješten u zgradu Gazi Husref-begove palače. Dr. Julije Makanec pozivao je građane da pristupe Arheološkom društvu i zamolio je sve one koji imaju arheoloških ili prirodnjačkih objekata da ih sačuvaju za muzej. Ovaj poziv je imao velikog uspjeha. Društvo je tada okupljalo već oko 500 članova i odmah počelo s radom ne ograničavajući se samo na prikupljanje i proučavanje starina već i na istraživanje prirode.

Dr.Julije Makanec umro je od zaraze 1891. u Džedi, gdje je kao liječnik pratio bosanske hadžije na hodočašće u Meku.

Alfred pl. Makanec
(Tuzla 1879, Zagreb 1945) - Povjesničar, numizmatičar i filatelista, Zmaj Vrhbosanski

Dr Julije pl. Makanec svojom je egzistencijom zadirao u dvije sfere - u sferu filozofije i u sferu politike. Obilježje je ove druge - prema njegovim vlastitim riječima - da se život pojavljuje u svojoj glomaznoj i robustnoj zbilji, što je on svojim životom na koncu i posvjedočio. Jer politička je povijest zapravo svijet patnja i muka, a prečesto i prolijevanja krvi. Političkom je svijetu primjerena ideja koja se ostvaruje snagom volje, a politički je junak onaj koji se potvrđuje voljom i djelom, »njegova veličina očituje se u njegovoj sposobnosti za stvaranjem velikih i opasnih odluka. Njegov intimni život, njegova intimna strahovanja i htienja ne zanimaju povijest: ona promatra samo onu stranu njegove ličnosti, koja je upravljena na javno djelovanje, a njegova unutrašnjost dolazi samo utoliko u obzir u koliko je s tim djelovanjem u izravnoj ili neizravnoj vezi. Dok je zbilja, u kojoj se radi u povijesti književnosti i filosofiji u neku ruku zbilja izdignuta u neku višu sferu važenja i mašte, dotle je zbilja političke djelatnosti u pravom smislu te rieči krvava zbilja, a poviest prikazuje političkog velikana u pravilu upletena u okrutnu i nepoštednu borbu, pokazuje ga često kao nosioca i žrtvu tragičnih udesa«.

I doista, dok je Makanec neumitnim usudom povijesnoga zbivanja postao tragični junak i žrtva u sferi političke djelatnosti, njegova je prava djelatnost u kojoj je želio ostati zapravo filozofija, odnosno djelatnost idealnih svjetova, kako je sam naziva. U toj pak sferi povijest mislitelja kao osobe u njezinoj osjetilnoj i konkretnoj zbiljnosti igra mnogo manju ulogu.

Julije Makanec imao je u ideološkom sustavu koji je bio usmjeren na zatiranje hrvatske državopravne svijesti i razaranje hrvatskoga kulturnoga identiteta neoprostive grijehe. Ponajprije, Makanec je kao rijetko koji »filozof« u to doba nastojao prodrijeti u misaonu pozadinu marksističke filozofije i iznio na vidjelo kritiku njezinih postavaka. Zatim je u svojim teoretskim spisima izgrađivao osebujnu filozofiju države te pozitivne ideje modernoga utemeljenja države i nacije u duhu Ante Starčevića aplicirao na razvitak hrvatske povijesti i ustava. Valja ovdje spomenuti da je Makančeva filozofija države utjecala i na razmatranje problematike filozofije i povijesnoga zla u djelu Franje Tuđmana koji kao jedan od rijetkih autora na nekoliko mjesta navodi Makančevu knjigu " Razvoj državne misli od Platona do Hegela".

1 Uvod u filosofiju poviesti, str. 132.

2 Usp. F. Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, NZMH, Zagreb, 1990., str. 183 i d. Valja također spomenuti da među prvima pozitivno Makanca navodi Z. Posavac u referatu iz 1968. »Estetika u Hrvata«, koji je objavljen 1970. godine, a Hrvatska Revija, Buenos Aires, prosinac 1955., sv. 4 (20), str. 359-360 donijela je, zajedno sa životopisima ostalih »mučenika za državnu samostaInosr Hrvatske«, i kratku biobibliografiju Julija Makanca. Vidi također recenziju knjige Julija Makanca “Uvod u filosofiju povijesti” koja je izišla u Vijesniku od 3.siječnja 1994 pod nazivom “Povijest utemeljena kulturom i vrijednosnim idealima, nepoznato djelo hrvatske filozofije 20.stoljeća”.

Biografija

Julije Makanec rođen je 19. rujna 1904. u Sarajevu kao najstariji sin u obitelji Alfreda pl. Makanca (1879.-1945.) (nećak Milana Makanca) i majke Marije (rođ. Dlustuš). Pučku školu polazio je u Stocu i Sanskom Mostu, a gimnaziju u Osijeku i Bihaću, gdje je 1922. položio ispit zrelosti. Filozofiju je studirao na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1922. do 1926. gdje je pohađao kolegije kod profesora Gavre Manojlovića, Vladimira Dvornikovića, Alberta Bazale, Ferde Šišića, Ramira Bujasa, Vjekoslava Ratkovića, Stjepana Matičevića, Stjepana Tropscha, Gustava Šamšalovića, Rešetara, Grubera, Skoka, Boranića i Fanceva (u indeksu ima također upisan kolegij kod Đure Arnolda ali bez potpisa predavača) iz filozofije i germanistike.

Apsolvirao je studij 1926. godine, a 31. listopada 1927. godine doktorirao je na istom fakultetu s temom »Psihologijska analiza i karakteristika umjetničkog doživljaja«. Disertacija je tiskana 1928 godine pod naslovom »Estetski doživljaj« u časopisu »Savremenik«. Godine 1927. stupio je na nastavničku dužnost u Petrinji. Nakon toga radi na gimnaziji u Koprivnici od 1929. do 1932., gdje se oženio Brankom Janeš, kčerkom gradskog računovođe.

Godine 1931. položio je u Zagrebu profesorski ispit iz teorije spoznaje, logike, psihologije i povijesti filozofije kao glavnog, a pedagogije, etike i estetike kao sporednog predmeta kod profesora: Stjepana lvšića, Petra Ratkovića, Alberta Bazale i Franje Mandića. Kao domaći sastav obradio je temu: »O duhovnoznanstvenoj psihologiji«, a za pismeni ispit pisao je rad: »Aristotelova filozofija i historijsko značenje njezino«.

Kao profesor premješten je 1932. godine po kazni u realnu gimnaziju u Leskovcu, a zatim u Bjelovar 1933.-34. Potom je 1936. godine premješten u realnu gimnaziju u Virovitici, a zatim slijede premještaji u gimnazije Knjaževac 1937.- 38., Karlovac 1939. te napokon odlukom Hrvatske Banske vlasti 11.siječnja 1940. ponovno je postavljen na gimnaziju u Bjelovaru. Tu je imenovan ravnateljem gimnazije u Bjelovaru, a zatim i gradonačelnikom. Sudjelovao je u organiziranju i vodstvu bjelovarskoga ustanka te već 8. travnja 1941. proglasio u Bjelovaru uskrsnuće hrvatske države.

Godine 1942. pozvan je u Zagreb i u Zapovjedništvu Ustaške mladeži preuzeo dužnost pročelnika za duhovni odgoj. Na tom je mjestu ostao do ožujka 1943. godine, kada je imenovan izvanrednim profesorom na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Od 13. listopada 1943 . Makanec je Ministar narodne prosvjete.

Krajem svibnja 1945. godine u Austriji, gdje se zatekao s ostalim članovima Vlade, bio je izručen od Engleza, te na skupnom suđenju 6. lipnja 1945. zajedno s ostalima osuđen na smrt i strijeljan od strane novih komunističkih vlasti u Zagrebu, vjerojatno dan nakon suđenja 7. lipnja, to se ne zna pouzdano. Do danas nije poznato mjesto gdje je ubijen i pokopan, ali se pretpostavlja da je zajedno s ostalim pogubljenima zakopan negdje u Maksimirskoj šumi. O suđenju se zna veoma malo i to uglavnom na temelju kazivanja Makančeva branitelja dr. Politea članovima obitelji.

Makanec je mnogostran pisac i filozofija je, uz književnost, glavno područje njegova djelovanja. S toga područja napisao je mnoštvo rasprava, knjiga i članaka. Pisao je također i novinske članke i komentare u »Spremnosti«, »Hrvatskom listu« i dr., a osobito su značajni njegovi radovi na području beletristike gdje je pisao novele i drame.

U »Večemjem listu« od 31. kolovoza 1992. godine objavljena je fotografija »Hrvatske vlade« iz 1945. godine, snimljena zacijelo za vrijeme "suđenja" u dvorištu zatvora u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, a na fotografiji se pod br. 8, koji jedini preživjeli svjedok s fotografije Marko Lovoković nije uspio identificirati, nalazi dr.Julije Makanec bez naočala - koje su mu oduzeli.

Prilozi za političku biografiju

Nekoliko ključnih događaja iz Makančeve biografije ocrtavaju sudbinu hrvatskoga intelektualca što otpočetka svjesno ulazi u tragičnu borbu za hrvatsku državnu samostalnost i filozofijski reflektira tu problematiku i na filozofijskopravnom kao i na filozofijskopovijesnom planu u mnoštvu svojih članaka i knjiga. Zanimljivo je za razumijevanje njegova političkoga i filozofskoga udesa baciti pogled na pozadinu zbivanja koja su vezana za njegovo predavanje 1936. godine o Anti Starčeviću u povodu četrdesete obljetnice smrti. Kao osviješteni hrvatski intelektualac već ranije Makanec je osjetio političke pritiske u povodu Šenoine proslave, a ta je atmosfera veoma transparentno ocrtana u njegovu pismu majci 12. ožujka 1932. iz Koprivnice gdje opisuje kako se tu živi u velikoj uzrujanosti. Naime: »Šenoina proslava razvila se u silne manifestacije Hrvatskoj, a priređivač je njen bio g. župnik Pavunić. Poslije zabave počela je policija - potpomognuta četom odvratnih špijuna i denuncijanata - da vodi istragu - 'radi rušenja države'! Dakle: pjevati hrvatske pjesme - znači rušiti državu. Župnika su pozvali na policiju i ponijeli se prema njemu kao živine, derali se na njega i vrijeđali ga i konačno ga osudili na 14 dana zatvora. On je odmah otišao u Zagreb nadbiskupu da mu sve javi. Sada čekamo šta će s njime biti. lstodobno je bio i naš direktor Galijan u Zagrebu, u Banskoj Upravi i sumnjam da nešto ruje protiv nas nekih profesora za koje misli da mu 'smetamo'. Ne znam još ništa sigurno, pa je još prerano da tata poduzimlje neke korake, ali bi mogao posjetiti g. dra. Rudolfa Horvata koji je na proslavi održao jedno sjajno predavanje o Šenoi, da li je njega policija zvala na preslušavanje. - Imade ljudi na koje bi se čovjek najradije popljuvao. Bila je puna sala denuncijanata koji su savjesno pratili i bilježili.

Na sličan način odvijali su se događaji prigodom spomenute proslave Starčeviću. Makanec je održao 15. ožujka 1936. godine u Bjelovaru komemorativni govor o Anti Starčeviću. Tu je suprotstavio dvije najznačajnije osobe u životu hrvatskoga naroda u 19. vijeku - Strossmayera i Starčevića - kao utjelovljenja dvije oprečne svjetonazorne koncepcije. Pritom je uzveličao, nasuprot tada dominantnim stavovima, Starčevića i njegove sljedbenike kao one koji su »unijeli u hrvatsku politiku... čvrstu vjeru u životnu snagu hrvatskoga naroda«, a Strossmayera je ocrtao kao slugu austrijskoga dvora te njegove sljedbenike kao beskičmenjake i puzavce.

Kasnije je kao bjelovarski gradonačelnik u prosincu 1941. godine Makanec došao do izvješća o tom predavanju koje je pisao direktor njegove škole u Bjelovaru 11. travnja 1936. Banskoj upravi i Prosvjetnom odjeljenju te ga je dao prepisati. Također se u Makančevoj ostavštini može pronaći čitav niz prepisanih drugih denuncijantskih policijskih izvješća kao i novinskih članaka vezanih uz taj i slične događaje u Bjelovaru. Nekoliko izvadaka iz toga izvješća - jednoga od mnogih denuncijanata koje spominje Makanec bjelodano svjedoče da je prevrednovanjem likova iz hrvatske povijesti Makanec upravo dirnuo u bit velikosrpske starojugoslavenske ideologije nametanja vlastitoga mjerila interpretacije hrvatske povijesti i pripadnoga mjesta vladike Štrosmajera, a mnogi će zacijelo moći povući paralele s pollitičkim događanjima sve do najnovijega doba. Tu se kaže slijedeće:

»Drž. real. gimnazija u Bjelovaru.
Povj. br. 27/193b
Predmet: Dr. Makanec Julije, profesor, vladanje.
Priloga 2.
Banskoj upravi,
Prosvjetnom odjeljenju
Zagreb

Saznao sam, da je dr. Makanec Julije, profesor povjerene mi škole, dana 15. marta o.g. na komemoraciji, koju su prilikom 40.-god. smrti dra Ante Starčevića priredila bjelovarska društva s hrv. plemenskom oznakom i koja je kao i druge priredbe ove vrste dobila karakter partijsko-politički, na nedostojan način govorio o vladici Štrosmajeru, največem zatočniku ideje našeg narodnog jedinstva, koji se u školi svake godine proslavljuje 4. februara. Prethodno nije mene obavijestio, da će to predavanje održati, pače je na plakatima bilo objavljeno, da će ga održati g. Milutin Majer iz Zagreba, a ime prof. Makanca nije na plakatima uopće bilo spomenuto.

Pročitavši u lokalnim novinama 'Glas Bjelovara' br. 12 od 21. III. t.g. članak ' Sa komemoracije Anti Starčeviću' i saznavši da se to odnosi na imenovanog, zamolio sam od Predstojništva gradske policije izvještaj po tom predmetu, a saslušao sam i imenovanog, koji kaže, da je u svom predavanju prikazao Starčevića, koji nije poznavao kompromisa u pitanju odnosa izmedu Hrvatske i Austrije, dok je Štrosmajer bio za kompromis i ništa drugo. Novine i izvještaj Policije prilažu se u ovjerenom prijepisu ovome aktu.

Po mom mišljenju dru Makancu bila je namjera, da ponizujući Štrosmajera, o kojem se gotovo dnevno u školi nešto napomene u vezi s vaspitavanjem omladine u duhu našeg narodnog jedinstva i vjerske trpeljivosti, učini i ideju našeg narodnog jedinstva, za koju je Štrosmajer bio prvoborac, mrskom slušačima, a preko njih i omladini. Učinio je to samo nekoliko sedmica poslije proslave Štrosmajerove u gimnaziji, na kojoj je Direktor dokumentovano, citirajući iz Štrosmajerovih govora, episkop. poslanicu i njegove prepiske, govorio učenicima i nastavnicima o predanom Štrosmajerovom radu za pomenutu ideju. Svi moji raniji izvještaji o dru Makancu (Povj. br. 30. od 14. X.35.; Povj. br. 37. od 31. XII. 35.; Povj. br. 10 od 3. II. 36. i Povj. br. 12. od 26. II. 36.) dokazuju, da njemu do našega narodnog jedinstva nije ni malo stalo. On stoji daleko od izvršenja onoga, što se traži raspisom S. u. br. 42 117/31; ovo što on čini moglo bi se reći sistematski, više je nego nemarnost i indiferentnost prema onome poslu, o kojem se govori u pomenutom raspisu. To je sasvim protivan rad onome, što se u tom raspisu traži. Prema dobivenim informacijama onakav njegov stav prema Štrosmajeru osudili su pače neki građani, koji su ovdje nazvani frankovcima.

Budući da ovaj njegov sistematski rad traje već nekoliko mjeseci, počeli su se oko njega okupljati i uza nj pristajati ovi nastavnici: dr. Škarpa, Sentinela, profesori, Tot, Kojaković i Rukavina Ž., suplenti. Očita su njihova dogovaranja, kada se radi o prijestupima pojedinih učenika.

U interesu je pravilnog rada u školi i pravilnog nacionalnog vaspitanja školske omladine, da se protiv Makanca oštro i hitno postupi. Njegov daljnji ostanak ovdje biće od teških posljedica i za školski život i za pravilno nacionalno vaspitanje učenika povjerene mi gimnazije.

U Bjelovaru, 11. IV. 1936.
Ribar«

(Pismo se čuva u obiteljskoj ostavštini Julija Makanca. Korespondencija kao i ostala građa vođena je veoma brižljivo i sačuvana je u urednim prijepiskama uglavnom samoga Julija Makanca.)

Nakon ove denuncijacije Makanec ponovno biva po kazni premješten u južnu Srbiju - u Knjaževac na bugarskoj granici.

Julije von Makanec III
Adresa: Berg-am-Laim-Str. 65, 81673 München, Tel. (0 89) 9 03 50 48) Text Box:

Miron Makanec

• 1908. 11.prosinca rodjen u Sarajevu Miron Makanec.
• 1927. U Zagrebu maturirao, nakon sto je srednju skolu pohadjao u Tuzli, Bihacu i Travniku. Upisuje se na Umjetnicku akademiju u Zagrebu.
• 1930./31. Dosao u dodir s grupom "Zemlja". Pod tim utjecajem suprotstavio se akademizmu za volju spontanog nacina slikarskog izrazavanja. Priklonio se socijalnoj tematici.
• 1931. Diplomirao u klasi Vladimira Becica
• 1932. Prva samostalna izlozba.
• 1934. Pocetak sluzbovanja u Glini. Radi kao nastavnik likovnog odgoja. Slika krajolike i portrete.
• 1937. Boravi u Parizu (3 mjeseca). To putovanje znaci za slikara prekretnicu. Usmjerava se prema francuskim impresionistima i Bonnardu.
• 1938. Kraci posjet Veneciji. Premjesten iz Gline u Karlovac, u kojem dolazi do zrelijih slikarskih ostvarenja. U Karlovcu ga zatice rat, za vrijeme kojega slijede sluzbe u Osijeku i Sisku.
• 1943. Premjesten U Zagreb.
• 1947. Iz Zagreba se premjesta u Susak i uskoro na Rijeku.
• 1951. Iz Rijeke se vraca u Zagreb. Susret s apstraktnim slikarstvom, s grupom Exat.
• 1955.-58. U "Pedagoskom vjesniku" i "Skolskim novinama" objavljivao clanke o teoretskim problemima likovnog odgoja djece i omladine.
• 1957. U Narodnom sveucilistu grada Zagreba i u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu odrzao predavanja o suvremenom slikarstvu.
• 1964. Samostalna izlozba samo apstraktnih radova. Nakon te izlozbe napusta apstrakciju. Slika figurativno, ali od tada po masti.
• 1957. Primio nagradu-priznanje Umjetnickog savjeta HDLU za drustveni rad i doprinos likovnim umjetnostima.
• 1991. 17. srpnja umro u Zagrebu.

Marina Makanec

Rođen 13.11.1973. godine u Zagrebu, od oca Vladimira i majke Nade (rođ. Marinović). Rano djetinjstvo provodi kod bake i djeda u Novoj Gradiški gdje završava i osnovnu školu. Matematičku gimnaziju pohađa u Velikoj Gorici, a potom diplomira na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu 2005. godine. Zaposlen u Dalekovod d.d. na poslovima razvoja i konstrukcije ovjesne i spojne opreme, opreme kontaktne mreže, koristeći u radu suvremene alate za 3-D modeliranje i analizu (CATIA V5, ABACUS...). Računala prati od ranih školskih dana, te mu ostaju interes i zanimacija do današnjih dana, kako profesionalno, tako i privatno. Zanima se za fantastiku i znanstvenu fantastiku, u bilo kojem svom pojavnom obliku. Oženjen Danijelom, s kojom ima sina Branimira.

(vidi : Wikipedia , AllExperts , TutorGig )

Počasni predsjednik Zagrebačkog Računalskog Saveza (ZRS), predsjednik udruge za poticanje darovitosti djeteta "Bistrić", predsjednik udruge za revitalizaciju Knina "Knin - hrvatsko mislilište".

Rođen 17.5.1932 godine u Koprivnici. Otac sveučilišni profesor, kasnije ministar prosvjete u vladi NDH, likvidiran od komunista 1945 godine. Gimnaziju i Elektrotehnički fakultet završio u Zagrebu. Već kao student održao nekoliko referata o umjetnoj inteligenciji na međunarodnim simpozijima JUREMA, a na području razvoja informatičke djelatnosti u Hrvatskoj aktivan je još od studentskih dana kada je ne Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu 1961. godine osnovao sekciju Narodne tehnike pod nazivom “Grupa kibernetičara”. U okviru ove sekcije izrađen je prvi autonomni čovjekoliki robot načinjen u našoj zemlji koji je imao i veći broj javnih nastupa.

Uz ime Branimira Makanca vezuju se još neke značajne akcije. Projektirao je i izveo prvu elektroničku (feed-back) učionicu za frontalnu programiranu nastavu u našoj zemlji kao glavni inženjer u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Vinogradskoj ulici. Ovu je učionicu kasnije, postavši nastavnik na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, tamo instalirao, pa se sa njom izvodila nastava za nekoliko generacija naših pedagoških radnika. Danas se ova učionica, prva takove vrste u Europi, nalazi u zagrebačkom Školskom muzeju kao izložak.

Nakon povratka sa specijalizacije na području nastave pomoću kompjutora u SAD, kao republički prosvjetni savjetnik osnovao je 1968 godine poznati zagrebački Multimedijski centar na Trgu maršala Tita 3 gdje je instalirao i prvi kompjutorski time-sharing sustav u našoj zemlji (namijenjen isključivo NENUMERIČKIM primjenama - nastavi, učenju i informiranju), Hewlett-Packard 2000. Centar je uz svestranu podršku pokojnog Dr Bože Težaka, direktora Referalnog centra zagrebačkog sveučilišta organiziran kao javna ustanova, tako da je kroz njega u slijedeća dva desetljeća prolazilo oko 10.000 djece i omladine godišnje koja su u njemu stekla osnovnu informatičku pismenost, ali su i mnoga od te djece postali kasnije naši najbolji programeri, čak i u svjetskim razmjerima ( zbog poznatih prilika u jugokomunizmu na žalost većina danas živi u inozemstvu).

Kao republički prosvjetni savjetnik za suvremenu nastavnu tehnologiju, Branimir je Makanec organizirao veliki broj savjetovanja, seminara i predavanja o primjeni računala u obrazovanju, patentirao sistem komunikatora za frontalnu programiranu nastavu koji se proizvodio za potrebe naših škola u slovenskoj tvornici “Rog”, kao i stroj za individualnu programiranu nastavu “Ines”. Projektirao je i izveo oko 15 feed-back učionica u raznim gradovima tadanje Jugoslavije. Nakon što je uprava Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu odbila produljenje ugovora sa Referalnim centrom o daljnjem financiranju Multimedijskog centra, zahvaljuje se na savjetničkoj službi i prelazi u poduzeće “Ivasim” kao šef razvoja. Na tom radnom mjestu projektira naše prvo personalno računalo “Ivel Ultra” namijenjeno primjeni u obrazovnim organizacijama. Posredstvom Zajednice za financiranje srednjeg obrazovanja oko 1000 ovih računala bilo je tada instalirano u našim srednjim školama, ali je kasnije opremanje škola zbog birokratske blokade sustava financiranja prestalo, a namjenska je sredstva za opremanje škola “pojela” inflacija. Makanec prelazi u tadanje narodno sveučilište “Moša Pijade” gdje osniva Informatičku školu i počinje održavanje tečajeva za sustavno obrazovanje nastavnika za primjenu računala u obrazovanju.

Na temelju ugovora sa Ministarstvom kulture i prosvjete organizira i održava veći broj jednotjednih tečajeva za nastavnike u raznim gradovima Hrvatske u svim školama koje se opremaju kompjutorskim učionicama. Nakon što je Ministarstvo prosvjete iz nepoznatih razloga prestalo sa organizacijom sustavnog informatičkog obrazovanja nastavnika, 1993 godine odlazi u mirovinu. Od 1992. do 1996. god. vodi stalnu rubriku “Računala u obrazovanju” časopisa “Byte”.

Ing Branimir Makanec dobitnik je mnogih priznanja za suradnju sa organizacijama tehničke kulture, a 1984 godine uručena mu je plaketa “Informatika” za zasluge na području promicanja informatičke kulture u našoj sredini. Organizirao je i trajno održavao web server osnovnih i srednjih škola http://skola.sys.hr. Dobitnik je državne nagrade za životno djelo "Faust Vrančić" za 1997. godinu, nagrade za životno djelo Zagrebačke zajednice tehničke kulture "Dr.Oton Kučera" za 2001 godinu, kao i nagrade za životno djelo "Dr. Albert Bazala" za 2002. godinu.

Rođen 21.05.1992. godine u Zagrebu, od oca Davora i majke Danijele (rođ. Petošić). Osnovnu školu završava u Velikoj Gorici, te upisuje Matematičku gimnaziju u Velikoj Gorici, koju trenutno i pohađa. Kao tipičan prestavnik internet generacije, računala koristi svakodnevno, igra online igrice, koristi facebook i ostale internetske servise komunikacije.

Rekreativno se bavi tajlandskim boksom.

Beata von Makanec

Bea je kćerka Julija Makanca. Živi i radi u Minhenu.