Obitelj Marušić

 

Podrijetlo plemstva

Marušić (Davidović - Oblačić) praplemstvo je hrvatsko od roda Oblačića. Jedno je od sedam plemićkih rodova koji su pred navalom Tatara iz sjeverne Hrvatske – Ugarske u 13. stoljeću došli na područje omiške Rogoznice. Omiška Rogornica područje je od Omiša do Dubaca uz more a 12 km južno od Omiša nalazi se i selo Marušići. Danas prezime Marušić je vrlo rasprostranjeno u cijeloj Hrvatskoj. Tih sedam ugarskih plemićkih porodica 5. travnja 1235. donijelo je prve pravne propise (Statut – Zakonik) za upravljanje područjem omiške Rogoznice. Kao potpisnik Zakonika od plemićke porodice Davidović spominje se Matias Davidović.

 

Plemićke privilegije rogozničkim porodicama, među kojim je i porodica Davidović, 4. listopada 1289. priznaje i srpski vladar Stefan Nemanjić koji je bio kralj i Dalmacije i Bosne. Također, 6. rujna 1310. plemićke privilegije potvrđuje i bosanski ban Stjepan Kotromanić. Diplomom bana Frankopana 30. ožujka 1437. potvrđuje se status plemića porodici Davidović.

 

Plemićkom rodu Davidović-Marušić mletački je Senat u ime dužda P. Reniera 1787. kao rogozničkim plemićima potvrdio njihove stare plemićke povlastice od 30. ožujka 1437. i 14. srpnja 1740. Od plemića Davidović-Marušić u toj potvrdi spominju se Matija pok. Petra, Marko i Mihovil pok. Ivana, Petar, Božidar i Vito pok. Jurja te braća Nikola, Dujam, Antun i Ilija Davidović-Marušić, a potvrda je u posjedu nasljednika dr. Filipa Marušića, koji je izravni potomak spomenute braće. Brat dr. Filipa Marušića - Josip (Guisepe) Marušić pradjed je Umberta pl. Marušića.


Područje omiške Rogoznice

 

Rodonačelnik obitelji

Još daleke 1235. spominje se Matias Davidović koji je u ime plemićkog roda Davidovića zajedno s ostalih šest plemićkih rodova sačinio Zakonik o upravljanju teritorija omiške Rogoznice. Spominju se imena Petri, Ilija, Marko, ponovno Petri, Nikola, Georgi, Luka, koji je 1787. godine izabran za svjedoka za utvrđivanje ispravnosti mesa u rogozničkom kraju, ponovno Ilija, Antonijo, Lovre, Antonijo, otac dr. Filipa i Josipa Marušića - pradjeda Umberta Marušića.

 


Potvrda plemstva

 


Potvrda plemstva iz 1787.

 

Sedam plemićkih porodica koje su iz područja Ugarske bježeći pred Tatarima naselile područje današnje omiške Rogoznice, 5. travnja 1235. donijele su prvi Statut kojim reguliraju upravljanje i vladanje područjem tada zvanim „Gorice iznad Marine“ davši tome području ime Rogoznica. Istim aktom imenovali su: vojvodu – Miklosa Diklića, dva sudca, Radivoia Rubnića i Vladimira Blaževića, savjetnika Pribislava Vojnića i izvršitelja Matiasa Davidovića.

 

Plemićke povlastice plemićima omiške Rogoznice među kojima je i rod Davidović, potvrđuje srpski vladar Stjepan Nemanjić, tada kralj i Dalmacije i Bosne aktom 4. listopada 1289. Plemstvo im je 6. rujna 1310. potvrdio ban Bosne Stjepan Kotromanić, a 21. ožujka 1360. Stjepan Tuarco kralj Dalmacije i Bosne svojim aktom potvrđuje njihove prethodne potvrde plemićkih privilegija.

 

Diplomom bana Frankopana 30. ožujka 1437. utvrđuju se povlastice plemićima Rogoznice i Omiša. Od tog vremena i nadalje u dokumentima navodi se plemićka porodica Davidović zvani Marušić. Mletački senat u vrijeme dužda Reniera 29. rujna 1787. potvrđuje akte priznanja plemićkih povlastica rogozničkim plemićima (Nobili dela Terra di Rogoznizza) od 30. ožujka 1437. i 14. srpnja 1740.

 

Obiteljsko stablo

 

Prvi član plemićke porodice Davidović - Marušić je MATIAS još daleke 1235 . Potvrdom plemićkih povlastica od 29. 09. 1787 od mletačkog Senata rogozničkim plemićima (Nobili della Terra di Rogoznizza) članovima porodice Davidović - Marušić navode se:

  • Matija pok. Petra
  • Marku i Mihovilu pok. Ivana
  • Petru Božidaru i Vitu pok.Jurja
  • Nikoli Dujmu te Antunu i Iliji koji je predak Antonia Marušića

 

Važniji članovi obitelji

Matias Davidović spominje se 1235. kad je potpisao Statut sedam Rogozničkih plemićkih porodica i tada je imenovan za izvršitelja odluka savjeta plemića. Također se aktom iz 1787. godine spominje i Luka Davidović Marušić, imenovan za svjedoka pri utvrđivanju ispravnosti mesa i roba za Rogoznicu. Iz novije povijesti, kad je porodica Marušić prešla u Omiš, Antonio Marušić izgradio je kuću na istočnom ulazu u Omiš. Njegova djeca Josip, Danijel i Filip bavili su se rudarstvom te su bili vlasnici kopova tupine za proizvodnju cementa uz more ispod Rogoznice i rudnika boksita u Drnišu. Josip je bio i građevinski poduzetnik te je gradio željezničke postaje.

 

Dr. Filip Marušić kao liječnik djelovao je u Drnišu. Prema dokumentaciji u austrijskom državnom arhivu u Beču do Prvoga svjetskog rata bio je jedan od najpoznatijih rudarskih poduzetnika. Bavio se i književnošću, napisao je nekoliko knjiga, najpoznatija je 'Liječnikovi zapisi', a bio je i član tadašnjeg Pen kluba. Kao liječnik drniškoga kraja zapazio je talent mladog Ivana Meštrovića i lokalnog svećenika upozorio na darovitost našeg budućeg najpoznatijega kipara. Dr. Filip Marušić pokopan je u Drnišu, a nadgrobni spomenik na njegovom grobu izrađen je prema skici Ivana Meštrovića.

 

Sin dr. Filipa Marušića - Dušan Marušić bio je diplomat te veleposlanik Ujedinjenih naroda u više država u svijetu, kao i njegov sin Filip Marušić – u Pakistanu, Iraku, Cipru i u sjedištu UN (New York).

 

Danijel Marušić kao rudarski istražitelj, pored Omiša, spominje se i u zapisima rudnika soli u Tuzli, gdje je kratko djelovao.

 

Unuk Danijela Marušića jest Danijel Marušić, poznati hrvatski redatelj kazališnih i TV opera. Režirao je prvu hrvatsku TV operu 'Putovanje' i prvu igranu TV seriju 'Stoljetna eskadra' 1960. Režirao je drame i serije, najpoznatija je 'Malo misto' te: 'Čuvaj se senjske ruke', 'Seljačka buna', ' Čovik i po', 'Ptice nebeske' i 'Olujne tišine'.

 

Anđelko Marušić bavio se pisanjem, a poznatiji je kao nogometaš Hajduka s nadimkom 'Ferata'; po njemu nogometni stadion u Omišu nosi ime Anđelko Marušić.

 

Sin Anđelka Marušića jest Joakim Marušić, hrvatski pjesnik. Izdao je nekoliko zbirki pjesama, a poznat je i kao TV redatelj drama i serija: 'Fiškal', 'U registraturi' te najpoznatije 'Velo misto'.

 

Mladen Marušić, unuk Josipa i sin Umberta, bio je prvoborac Drugoga svjetskog rata, nosilac spomenice i viceadmiral. Za vrijeme Hrvatskoga proljeća udaljen je na administrativne poslove. Djelovao je Od formiranja Hrvatskoj narodnoj stranci od njezina osnivanja 1990. Nosilac je Spomenice Domovinskog rata - Udruge Hrvatskih ratnih veterana grada Splita 1991.-1996. Bavio se i pisanjem od 1990., a njegovi tekstovi objavljivani su u Nedjeljnoj Dalmaciji, ispočetka pod pseudonimom 'Miljenko Marulić', kasnije i pod pravim imenom i prezimenom.