Obitelj Pavlović

 

Porijeklo prezimena, postojbina i rodonačelnik

 

Razdoblje do 1463. godine

Rod Pavlovića pripada bosanskom praplemenu Kristić iz Bobovca u Bosni. Njihov uspon počinje s vojvodom Radinom Jablanovićem negdje oko 1380., kada se vojvoda Radin Jablanović i sin mu knez Pavao Radinović spominju kao bosanski vojvode i knezovi koji okružuju kralja Stjepana Tvrtka I.

 

Za vrijeme kraljice Jelene Grube bitnu ulogu u bosanskoj povijesti i u budućnosti Bosne imao je rodonačelnik knez Pavao Radinović, čije su se oblasti prostirale u pravoj Bosni između rijeke Bosne i Drine sa stolnim gradom Borčem. Držao je olovne rudokope kod Olova i trgovačko mjesto Praču, gdje je sagradio grad Pavlovac. Također je imao Ustikolinu (između Foče i Goražda), Dobrun i Vrhbosnu. Od Sankovića je preuzeo veliki dio njegove oblasti, grad Trebinje ( Popovo polje) i dio Konavala. Knez Pavao Radinović imao je dva sina: Petra i Radosava koji se po ocu nazvaše Pavlovići. Za vrijeme vladavine kralja Stjepana Ostoje (za kojega neki povjesničari pretpostavljaju da je iz kuće Jablanovića i rođak kneza Pavla Radinovića) nasilno umire knez Pavle Radinović, o čemu je 24. kolovoza 1415. svoju vladu izvijestio dubrovački poslanik na kraljevskom dvoru u Sutisci Ivan Gundulić.

 

Ožujka 1420. poginuo je Petar Pavlović u borbi s Turcima, te ga nasljeđuje brat Radoslav koji je oženio Teodoru, kćer Vukca Hranića, s kojom je imao tri sina: Ivaniša, Petra II. i Nikolu. Poznat je rat vojvode Radosava i sina mu kneza Ivaniša s Dubrovnikom za Konavle. Mir je sklopljen 31. prosinca 1427.

 

Godine 1463. Mehmet - paša smaknuo je posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, te mnogobrojnu bosansku gospodu među kojima i kneza Ivaniša Pavlovića. Iste godine pogibaju i ostala dva sina Radosava Pavlovića – knez Petar II. i Nikola, te s njima nestaje kuće Pavlovića s njihovih povijesnih posjeda. Zapovjednikom ovog dijela Bosne postaje Mehmed Čelebija, sin Isabega Ishakovića koji se 7. listopada 1466. spominje kao "gospodar teritorija Pavlovića". Dakle, godine 1463. završava se razdoblje bosanske obitelji Kristić Jablanović Pavlović na području Bosne. Marin conte Pavlović – Fontana krajem l8. stoljeća izrađuje obiteljsko stablo (arbore) na osnovi podataka iz crkvenih knjiga (Papa Pio II.), javnih dokumenata Maura Orbina, te "Anali di Giacamo di Pietro Luccari Nobilo Ragusino". Podaci iz tog obiteljskog stabla do godine 1463. potvrđeni su manje-više svi, prema Draganović et al, 1942.

 

Genealogija obitelji - razdoblje 1463. – 1833.

Ovo razdoblje je u manjem, ali najbitnijem obliku, obuhvaćeno u knjizi Heyera 1873. Potomci roda Pavlovića uz ostale mnogobrojne izbjeglice raseljavaju se po Humu (Hercegovini), središnjem i južnom dijelu Dalmacije i njezinim otocima u egzodusu koji je nastao padom bosanskog kraljevstva godine 1463., te pred turskom invazijom. Za povijest obitelji bitan je Obrad Pavlović* koji se poslije pada Popova zajedno s majkom sklanja u Dubrovnik, a zatim dolazi u Makarsku 1463. Iz tog perioda poznati su:

 

Ilija Pavlović, rođen u Makarskoj 1492., umro 1578 god.
Zuane (Ivan) Pavlović, rođen 1520. a umro 1585. god.

 

Matija conte Pavlović – Lučić, jedan je od dvanaestorice lokalnih knezova Makarskog primorja koji su 1647. potpisali predaju mletačkoj vlasti. Dužd Francesco Molino potvrđuje mu 8. veljače 1646. naslov conte veneto. Imao je dosta zasluga za prelazak Primoraca pod mletačko okrilje, što mu je priznato dukalom od 9. ožujka 1647. kada mu je određena mjesečna plaća od 10 dukata, te je oslobođen plaćanja svih carina i pristojbi. Već se u toj dukali titulira kao "conte", što je doslovno mletački prijevod njegove službe lokalnog kneza.

 

Zorzi (Juraj) conte Pavlović spominje se kao neustrašivi časnik u ratu protiv Turaka, pod čijim vodstvom je odbio jedan značajan turski napad. Umro je 1680. Braća su mu: conte Zuane (Ivan), Ilija i Nikola.

 

Zuane (Ivan) conte Pavlović, kao kapetan hrabro se boreći protiv Turaka ostavio je život 1686. u opsadi Kaštel Novog. Oženio se 6. ožujka 1685. god. za Hippolytu Vasi u Zadru.

 

Zorzi (Juraj) conte Pavlović, rođen je 8. rujna 1686. u Zadru. Doselivši se u Split ženi 18. rujna 1708. Viktoriju, kćer Carla Fontana iz Milana, te osniva splitsku lozu Pavlovića koji svom prezimenu dodaju i Fontana. Imaju dvoje djece: Zuana (Ivan) i Karla.

 

Zuane (Ivan) conte Pavlović – Fontana rođen 2. listopada 1718. u Splitu, oženio se 9. studenog 1744. s Justinom contesom Ergovaz (1719-1801 ).

 

Marino conte Pavlović – Fontana rođen je 15. rujna 1751. u Splitu, oženio se 3. rujna 1796. s Laurom de Grisogono (1780 – 1866 ). Terminacijom Magistrata nad feudima od 31. svibnja 1793. priznat je naslov plemića i conta (Nobile i Conte) Marinu Pavloviću – Fontana, te je upisan s makarskim srodnicima Pavlović – Lučić u "Libro Aurea" (Val II .N. 935. I. 936.). Potvrdu plemstva kao nobile i conte veneto Marino conte Pavlović –Fontana (1751.-1833.). dobio je 29. travnja 1831. od austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje II.

Godine 1810. dana 6. srpnja, imenovan je u privremenu općinsku upravu (Podesta interimale) grada Splita, a dana 22. prosinca iste godine imenovan je za jednog od četiriju vijećnika grada Splita. Godine 1820. odlukom općinske uprave Marino conte Pavlović dolazi u posjed bedema Priuli na sjevero-zapadnom utvrđenom dijelu Splita, koje je trebalo dijelom porušiti u interesu razvoja Splita i gradskog prometa. Na tom dijelu gradi III. i IV. obiteljsku kuću Pavlović, koja je između 1950. i 1952. jednim dijelom na proširenju Marmontove ulice do Kazališnog trga. srušena , kao i veliki dio obiteljskog vrta. Prva obiteljska kuća Pavlović sagrađena je na Pjaci (Narodni trg), a druga u Ulici kralja Tomislava (sadašnja Muzička škola).

 


Prva obiteljska kuća Pavlovića - Narodni trg (Pjaca)

 


Druga kuća Pavlovića - Ulica kralja Tomislava, Muzička škola

 

U toj drugoj kući Pavlovića 28. listopada 1883. na prvom katu održana je prva konstituirajuća sjednica novog Općinskog vijeća grada Splita nakon pobjede narodnjaka. Njome je predsjedavao kao najstariji vijećnik i prvi put se od postojanja splitske-općine s predsjedničke stolice progovorilo hrvatskim jezikom. Bio je to događaj koji je potresao sve prisutne (Novak, 1978) Marino je umro 1833. god. Od njegove desetoro djece samo je Antun nastavio rod Pavlovića.

 

Rodoslovno stablo obitelji Pavlović

 

Genealogija - razdoblje 1802. – 2007.

Antun conte Pavlović – Fontana rođen je 16. srpnja 1802. Oženio se 1841. Elisabetom Nobile de Soppe Papali (1820.-1913.). Elizabeta Soppe Papali je posljednji izdanak jedne od najstarijih splitskih plemićkih obitelji. (Kuzmanić 1998) Radio je u diplomatskoj službi pri Ministarstvu vanjskih poslova. Neko vrijeme je živio u Milanu, a 1866. odlikovan je vitezom II. reda, te ordenom željezne krune u Veneciji za zasluge u službi. Umro je 1. studenog 1875. u Splitu. Njegov sin Marin nastavlja rod Pavlovića. Ženidbom Marina za Lauru de Grisogono, čijeg rodočelnika Grisogona nalazimo u Splitu oko 1180., Pavlovići spajaju i prenose krv najstarijih splitskih plemićkih obitelji do današnjih dana.

 

Ivan conte Pavlović – Fontana, rođen je 1799. i radio je kao doktor medicine s privatnom praksom u Splitu 1823.–1824. , a zatim kao kotarski liječnik u Kninu od 1826.-1848. Ostavio je rukopis: Memorie sul distretto di Knin", koji se nalazi u znanstvenoj knjižnici u Zadru. Rukopis ima 23 poglavlja. Bio je liječnik koji je tražio uzroke bolesti, obraćajući pozornost i na socijalne, kulturološke, te na higijenske i čak na čimbenike okoline.

 

Nikola conte Pavlović – Fontana (1800. – 1842.) Za Jurjev portret brata Nikole, Prijatelj,1989 piše: "Fizionomija brata Nikole, o kojem postoji obiteljska tradicija da je potrošio veliki dio imanja, ima neku gotovo ciničnu i intelektualnu notu".

 

Matej conte Pavlović, rođen 1801. god., umro kao dijete.

 

Giorgio (Juraj) conte Pavlović, rođen 16. listopada 1803., slikar splitskog romantizma. Krstio ga je sam nadbiskup Lelije Cippico, a kumom mu je bio plemić Mihovil de Grisogono. Završio je jednu od austrijskih kadetskih škola i tako postao pješak i časnik. Prijateljevao je s Napoleonovim sinom koji je živio kod djeda cara Franje I. kao neka vrsta dvorskog zarobljenika. Nakon smrti "Orlića" 1832. Juraj je premješten u Mađarsku. Godine 1832. bio je potporučnik u 37. pješačkom puku u Velikom Varadinu, zatim kapetan – poručnik, a 1842. kapetan u istoj pukovniji i u istom gradu. Od 1847. sa samo 44 godine, ne nalazi se više na popisu aktivnih časnika austrijske vojske. Oženio se Mariettom Modiani. Imali su dvoje djece. Kći Marietta umire lipnja 1861. god s osam mjeseci, a sin Karlo umire svibnja 1862. nakon samo 21 dan.

O aktivnoj slikarskoj djelatnosti tijekom cijeloga života, govori nam posebno pet sačuvanih slika:

  • 1839. – potpisuje portret brata Lovre
  • 1849. – portret Antuna Bassa oficira narodne garde
  • 1865. – portret bračnog para Duje i Ane Karaman (Muzej Moderne umjetnosti Zagreb)
  • 1869. – slika "Sv. Obitelj", obdanište Martinis – Marchi
  • 1884. – preuredio je i popravio palu "Sv. Ante Padovanskog" u crkvi Sv. Frane u Splitu.

Neko vrijeme boravio je u vili svoje obitelji u Solinu, gdje je imao svoj atelje. Taj ljetnikovac je kasnije napušten i definitivno stradava za vrijeme Drugog svjetskog rata. Portretirao je niz uglednika i vjerodostojnika onog vremena kao i svoju užu obitelj (oca, majku, braću, sestre i nećake). Svoja djela nikad nije naplaćivao u novcu. Uložio je veliku svotu novca za osnivanje splitske Pučke kuhinje. Kako je bio boemske naravi i neobične ćudi spominje se da je svake godine odijevao veći broj splitskih prosjaka u jednaka odijela. Juraj Pavlović je umro u 83. godini u Splitu, 11. ožujka 1886. Pokopan je na groblju Sustipan u obiteljskoj grobnici.

 

Lovre conte Pavlović, rođen 1807., oženio se Anom pl. Jablanović. Živio je i radio u Beču u diplomatskoj službi. U Beču mu se rodio sin Albert 20. srpnja 1833. Alberta životni put vodi u Mostar, gdje je radio kao upravitelj suda – pokrajinski savjetnik. Godine 1879. god. ženi se Anom, kćeri doktora Nikole de Catania i Marijane contesse Pavlović († 1891.). Kako se radilo o braku između prvih rođaka bila je potrebna papina dozvola. Lovre Pavlović umro je 1868. god. , a njegov sin Albert 1898.

 

Matej conte Pavlović, najmlađi potomak Marinov, rođen 1812., nosi ime svog starijeg rano preminulog brata. Bio je svećenik, umro je mlad, 1836.

 

Ovaj dio obiteljske povijesti je sigurno najdinamičniji u društvenom, socijalnom, materijalnom i kulturološkom pogledu. Svi muški članovi obitelji stječu visoko obrazovanje, te su zastupljeni u svim segmentima društva: u politici, vojsci, svećenstvu, kulturi i zdravstvu, dok se ženski dio udaje u priznatije splitske obitelji. Ovo vrijeme uz obiteljski duhovni prosperitet nosi i svoju lošu stranu prema ukupnom imanju Marina conte Pavlovića, koje se desetljećima (ako ne i stoljećima) stvaralo što nasljeđenim obiteljskim bogatstvom, što ženidbama za djevojke iz obitelji Fontana, Ergovaz, Grisogono i Soppe Papali. Imanje se nakon smrti conte Marina dijeli na mnogobrojne nasljednike, uključujući i obiteljsku palaču na Pjaci (Narodni trg).

 

Jedini nasljednik roda Pavlovića conte Antun (1802 – 1875) nasljeđuje drugu obiteljsku kuću Pavlovića (Ulica kralja Tomislava). Još jedan dio obiteljskog imanja ipak je spašen za jedinog nasljednika Pavlovića (Antun 1871 -1935) i to dio koji je naslijeđen od prije spomenutih Alberta conte Pavlovića i Ane Catani koji su bili u braku bez djece.

 

Pojedini članovi obitelji još uvijek pripisuju prezime Fontana koje se u sljedećoj generaciji u potpunosti izostavlja.

 

Marin conte Pavlović rođen 26. siječnja 1843., odvjetnik, umro 9. veljače 1879. Oženio se Marijanom contessom Bujaković (rođena u Trstu 15. kolovoza 1850. umrla u Splitu 6. ožujka 1940.). Grade u Splitu (Marmontova ulica) u sklopu starog imanja obitelji Pavlović (bedemi Priuli) veliku četverokatnicu, koja je namjenski građena za urede splitske Pošte (najam). Imali su sina Antuna i dvije kćeri: Giustinu, udatu Tomaseo i Margeritu, udatu Ilić..

 

Antun conte Pavlović rođen je u Splitu 17. veljače 1871., sudac u Splitu i Makarskoj, 18. ožujka l899. oženio se Marijom Rajčević, rođenom 1869. u Padovi a umrla 1942. Imali su petero djece: Marina 1900., Marijanu 1901., (udana za dr. Marina Vuletića), Giustinu 1903. (udana za dr. Đuru Dimitrijevića), Margeritu 1905. (udana za dr. Bruna Nardellia), i Alberta 1906. (otac autora). Umro je u Splitu 19. ožujka 1935.
Od rane mladosti, pa do kraja svog životnog puta bio je oduševljeni promicatelj sportskog jedrenja u Splitu i u Dalmaciji. Članom Splitskog Rawing & Yachting Cluba "Adria" postaje 01. 02. 1893. Tajnikom kluba bio je od 1900.-1903. god., a nakon povratka sa službovanja (sudac) iz Makarske godine 1912. preuzima dužnost predsjednika kluba. Na tom počasnom mjestu ostao je do likvidacije kluba 1928. Antun conte Pavlović, poznat po imenu "conte Toni ", gradi u Hamburgu lijepu lađu na jedra "Dolores", a svoju dotadašnju jedrilicu "Dove" donira klubu, te ona služi za izobrazbu mladih jedriličara. Poslije Prvog svjetskog rata aktiviranjem veslačkog kluba "Gusar" razvija se klupsko rivalstvo. Želeći prihvatiti nova sportska načela i pripreme za regate u engleskom stilu "conte Toni" je zamolio "London Rawing Club" da uputi u Split jednog njihovog vrsnog trenera. Tako je "Adriu" početkom kolovoza 1923. trenirao profesor novelist Hylton Cleawer, što je sigurno jedinstven primjer sportske suradnje tog vremena. Rušenjem klupskog doma 1928. god. zbog širenja istočnog dijela splitske luke prvi veslački i jedriličarski klub u Splitu prestaje djelovati. Klub svu opremu i jedan dio članstva ustupa jedriličarskom klubu "Labud" i veslačkom klubu "Gusar".

Conte Toni 1926. gradi za ono vrijeme veliki krstaš, dug gotovo 7 metara s dva jarbola. Krstaš nosi ime "Magima", tj. početna slova njegovih triju kćeri. Godine 1927. osmišljava i predvodi regatu do Mrdulje (otočić između Brača i Šolte ) i natrag. Regata se tradicionalno održava do današnjih dana uz sudjelovanje preko dvjesto jedrilica (svih kategorija) . "Magima" je bila pobjednik prve regate, a isti uspjeh ostvaruje 1932. uz sudjelovanje za ono vrijeme velikog broja krstaša (12),

 


Obitelj Antuna conte Pavlovića 1911.
Sjede s lijeva: dr.Nikola Tomaseo, sestra Giustina Tomaseo, majka Marijana contesa Bujaković, nona Elisabeta de Soppe Papali, sin Marin, supruga Marija r. Rajčević, sestra Margerita Ilić, "conte Toni" sa sinom Albertom
Gornji red: nećaci i nećakina Tomaseo, Donji red: nećakinje Ilić, te kćeri Giustina, Margerita i Marijana

 

Marin conte Pavlović, rođen je 17. siječnja 1900. god. u Splitu, pravnik, oženio se 1928. s Mine Del Cott u Ljubljani; kći Margarita rođena je 1929 godine. Od rane mladosti Marin uz oca sudjeluje u radu kluba "Adria", te organizira prestanak rada kluba 1928. i upravlja raspodjelom brodovlja ("Labud" i "Gusar"). Od 31. 03. 1927. djelatnik je u Ministarstvu vanjskih poslova do 14. 10. 1944. kada je umirovljen. Umro je u Splitu 1973.

 

Albert conte Pavlović rođen je u Makarskoj 25. srpnja 1906., oženio se 25. lipnja 1941. s Dobrilom Bojić, rođenom 31. listopada 1916., iz Klisa. Nakon završenog fakulteta (profesor zemljopisa) službuje od 1936. do 1940 god. na otoku Badiji u Franjevačkom samostanu, a nakon toga do svoje smrti. predaje na Klasičnoj gimnaziji u Splitu Omiljeni profesor i pedagog odgojio je niz poslijeratnih generacija klasičara. Nastavljajući obiteljsku tradiciju uz svoju "Magimu" posvetio je cijeli život jedriličarskom sportu i svom jedriličarskom klubu "Labud". Vrstan jedriličar koji je još od rane mladosti upoznao sve tajne jedrenja i ćudi mora, bio je prvakom države i pobjednikom niza regata u različitim kategorijama. Godine 1946. bio je prvak države u klasi krstaša (" Magima") s članovima posade Ljubimirom i Petarom Nardelliem (nećaci), koji su nastavili obiteljsku tradiciju svoga nona "conte Tona". Godine 1951. pobjednik "Jadranske regate" s "Magimom" na ruti Split – Dubrovnik – Hvar na plovidbi danju i noću, te 1954. pobjednik "Mrdulje" u klasi L-5 sa svojim sinom Tonom. Nakon srčanog udara kojeg je doživio na svojoj "Magimi" profesor Albert conte Pavlović umro je 6. kolovoza 1962. Uz spomen na svog omiljenog člana "Labudaši" "Mrdulju" u nizu slijedećih godina održavaju pod imenom memorijalne regate Alberta Pavlovića. Sinovi su mu Ante i Đorđo.