Obitelj Aranicki

 

Porijeklo prezimena i postojbina

Obitelj Aranicki (Aranitzky) potječe iz južne Albanije iz mjesta Aranitas na rječici Janici, a nalazi između Berata i Vlore, gdje je bilo sjedište pogrčenog albanskog plemena Arianita. Ono je dobilo ime po rječici koja se zvala u rimsko doba Argyas i po starobizantinskom kaštelu. Već u 11. stoljeću istaknuo se bizantinski vojskovođa David Arianites koji je vojevao za bizantinskog cara Vasilija II. Od plemenskog starješine preko bizantinskog stratiota do nezavisnog dinasta prošla je porodica Arianita u kratkom roku. U oba prve vladavine Anžuvinaca 1274. Arianiti su sevasti – civilni upravitelji. Godine 1283. Vilim Arianit je proglašen za vladara Valone. Spomenut je i u papinskoj buli od 1319. kao bizantinski protoalagator. Godine 1304. ističe se 13 albanskih plemena među kojima su i Arianiti, a bizantinski car Justinijan obnavlja, osim ostalih i arianitski kaštel Argys. Godine 1319. u papinskoj buli spominje se dinast obitelji Arianita. Sveta Stolica organizirala je alijansu plemićkih vojski od Neretve do Vojuše s hrvatskim Šubićima i albanskim Arianitima i Musakijama protiv raškog kralja Milutina.

 


Karta južne Albanije

U 15. stoljeću spominje se opet kao bizantinski vojskovođa Golem Arianit Komnen, inače saveznik i puno poznatijeg svog zeta Jurja Kastriota Skenderbega. On je vladao od Mokre na Ohridskom jezeru do Valone i Kanine. Godine 1451. potvrđuje mu aragonski kralj čitavu pokrajinu Musakiju. Iako postoji podaci da su se Arianiti ugasili u 16. stoljeću. Postoji podatak da je jedan Arianit odlikovan talijanskim odlikovanjem 1927. godine. Prodorom turskih vojski bježe mnogi prema sjeveru i sjeverozapadu. Tako i porodica bježi u Hercegovinu, a zatim prelazi u Srijem (Sufflay 1925).

 

Nestor plemićke obitelji

Rodonačelnik plemićke obitelji je Svetislav (Slavko) - sin Andrije i Jelene pl. Mladenović. Rodio se u Srijemu (u Rumi 1853. godine) gdje se obitelj preselila na posjed Kraljevački. Studirao je pravo u Budimpešti i Beču. Doktorirao je i zaposlio se kao sudac. Sudio je u poznatom procesu književniku V.Vidriću 1895. Ban barun Pavle Rauch imenuje ga za odjelnog predstojnika za pravosuđe ( ministar) Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Na toj dužnosti ostaje i za bana Nikole Tomašića. Za zasluge u državnoj službi bude mu 30.10. 1912. podijeljeno kao i njegovim zakonitim potomcima plemstvo s pridjevom Kraljevački po posjedu kod Rume, kao vitezu reda željezne krune II. razreda. Godine 1910. na izborima je bio kandidat za Hrvatski sabor u ličkim kotarima ali nije izabran. Iste je godine kraljevom odlukom umirovljen. Umro je 30.10. 1943. u Zemunu gdje je živio kod kćeri Jelene od 1941. godine. Bio je vrlo istaknuti pravnik teoretičar i praktičar i urednik pravnih časopisa. Supruga mu je Jelena pl. Utješenović Ostrožinska kćerka velikog župana Varaždinskog i ilirskog ideologa. Djeca su im: Jelena udata za dr. Petra pl. Zubkovića, Fedor, Ognjeslav, i Aleksandar( Radauš, 1983).

 


Plemićka povelja

 


Prva i treća stranica originala povelje

 

 

Rodoslovlje obitelji Aranicki

 

Biografije pojedinih članova obitelji

Dr. Aleksandar I. (Zagreb, 19.3.1892 – Zagreb, 8.7.1977.) najmlađi sin Slavka i Jelene pl. Utješenović Ostrožinske je pravnik, pisac, publicist i prevodilac. Osnovnu, klasičnu gimnaziju i Pravni fakultet završio je u Zagrebu 1914. Godine 1918. je i doktorirao na pravu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je artiljerijski natporučnik austrougarske vojske na ruskoj fronti. Godine 1918. sudjelovao je u časničkoj zavjeri protiv Austro-Ugarske. Osnivanjem Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba bio je ađutant povjerenika za vojne poslove Vijeća. Do 1930. godine bio je generalni tajnik Udruženja trgovaca Hrvatske i Slavonije, tajnik Udruženja izvoznika Jugoslavije. Od 1930. do početka Drugog svjetskog rata samostalni filmski gospodarstvenik te vlasnik dvaju zagrebačkih kinematografa i uvoznik filmova (kino "Europa" i "Lika") Od godine 1941. do 1945. sklonio se u Beograd sa suprugom Gretom Kraus prvakinjom drame HNK te sinom Aleksandrom II. Tu je bio suvlasnik hotela "Moskva" i direktor "Dunav " filma. Vratio se s obitelji u Zagreb te je do 1953. komercijalni direktor nekoliko poduzeća. Bio je predsjednik Saveza kinematografa i filmskih uvoznika Jugoslavije te potpredsjednik Međunarodnog filmskog saveza u Parizu. Također je bio član Društava prevodilaca i književnika. Bavio se uredništvom časopisa i pisao članke o gospodarstvu, trgovini i bankarstvu te o filmu, kazalištu i kinima - neke i pod pseudonimom Saša Ostrožinski. Bavio se književnim radom. Napisao je jednu novelu, libreta za više opera, dramatizirao je nekoliko kazališnih komada te prevodio dramske tekstove i libreta s njemačkog, poljskog i francuskog (Hećimović, 1983).

 

Fedor (Zagreb, 17.7.1888 – Zagreb, 16. 5. 1971.), najstariji sin Slavka i Jelene pl. Utješenović Ostrožinske je pravnik. Bio je pravnik, voditelj iseljeničke službe. Osnovnu, klasičnu gimnaziju i Pravni fakultet završio je u Zagrebu, diplomom 1912. godine. Odmah potom je doktorirao i položio sudački i advokatski ispit. Prvo je radio u Državnom pravobranilaštvu, a zatim u Odjelu za pravosuđe. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radi u komisiji za vojne obveznike, pa u Narodnom vijeću. Godine 1923. postaje komesar za iseljeništvo u Zagrebu, a potom savjetnik i pomoćnik ministra socijalne politike i šef Iseljeničkog odsjeka u Beogradu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radi kao predsjednik Komiteta za izbjeglice i preseljenike. Umirovljen je 1944. Nakon rata vraća se u Zagreb. Najveća zasluga mu je bila što je s izradom niza propisa i prijedloga zakona uspio zaštiti iseljenike s naših prostora i osigurati im bolje uvjete života i rada u zemljama boravka. Za zasluge u radu primio je između dva svjetska rata više državnih odlikovanja te francuski orden Legije časti 1926. godine. Hobi mu je skoro do smrti bio intenzivno planinarenje. Supruga mu je Ema Majdić a djeca Svetislav i Neda (Radauš, 1983).

 

Ognjeslav (Zagreb, 20.7. 1890. – Zagreb, 24.9. 1953.) srednji sin Slavka i Jelene pl. Utješenović Ostrožinske pravnik je i publicist. Kao i braća Fedor i Aleksandar osnovnu školu, realnu gimnaziju i Pravni fakultet završio je 1912. u Zagrebu. Doktorirao je 1914. godine. Neko vrijeme bio je pravnik Zemaljske uprave, a zatim načelnik za trgovinu Savske pa Dunavske banovine, do 1941. g. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radi u Ministarstvu gospodarstva u Beogradu. Vratio se u Zagreb gdje je do smrti živio kao umirovljenik. Posebno se bavio svojim djedom O. Utješenović Ostrožinskim, te pisao o njemu književno-političku studiju, koja je značajan doprinos književnoj i političkoj povijesti ilirizma. Pisao je također o zanatstvu, turizmu, pomorskom pravu i industrijskom zakonodavstvu te novčarstvu. Supruga mu je Helena pl. Rajić Lonjska (Detoni –Dujmić 1983).

 

Mr.sc. Aleksandar II. (Zagreb 7.9.1932.) sin Aleksandra I. i Grete Kraus prvakinje drame HNK je prevodilac i pisac udžbenika na engleskom jeziku. Osnovno obrazovanje, klasičnu gimnaziju i početak studija germanistike obavio je u Zagreb. a diplomirao je u Sjedinjenim Državama na Sveučilištu Washington u Seattleu, a magistrirao je na sveučilištu u Stanfordu u Kaliforniji. U Centru za učenje stranih jezika predaje od 1958. do 1998. godine. U nekoliko školskih godina bio je i pomoćnik direktora Centra. Koautor je dvaju udžbenika na engleskom jeziku, drži predavanja o američkim piscima, piše za Radio Zagreb. Preveo je niz drama, dva mjuzikla za HNK u Zagrebu i Rijeci te "Komediju" kao i više filmova. Supruga je Marijana Rašeta (1935.) a kćer Dijana udata Kiss, (Hečimović, 1983). Član je Hrvatskog plemićkog zbora od 1996. godine, a od 2002. godine i Senata.