Obitelj Prelogović

 

H

Porijeklo prezimena, obitelji i postojbina

Obitelj je živjela u Virju, Gajska 97 i prema pričanju Đure Prelogovića doselila se iz "trgovišta" Prelog (Međumurje). Prema svemu izgleda, da je prezime Prelogović izvedeno iz imena Prelog, a što je navodno bio čest slučaj kod svih Južnih Slavena.

 

Virje je u godini 1868. imalo 500 kućnih brojeva, s time da je svaki kućni broj imao veći broj ukućana, koji su činili tzv. kućnu zajednicu pod vodstvom najstarijeg muškog člana. Ovaj starješina kuće zvao se narodni gazda, upravljao je imovinom kućne zajednice i bio je u svakom pogledu njezinn predstavnik prema van. Njegova supruga bila je gazdarica i brinula se za opskrbu zajednice.

 

Kućna zajednica Đure Prelogovića i njegove žene Marije, rođ. Ferenčić, oboje iz Virja, prema sjećanju Stjepana imala je 13 odraslih osoba, oko 27 jutara dobre zemlje, oko 40 komada rogate stoke, četiri zaprežna konja, tri zaprežna vola i oko 20 svinja.

 

Rodonačelnik obitelji

U toj kućnoj zajednici rodio se u Virju 24. prosinca 1857. Stjepan. Nakon završenog osnovnog obrazovanja i časničke škole godine 1881. nakon tri godine službovanja kao potporučnik Stjepan je u Komoranu, kada je upoznao tek šesnaestgodišnju Irenu Nemesseghy de Nemesseg, kćerku odvjetnika i gradskog poglavara i Ane rođene Patachich od Zajezde. Zbog "financijskih zapreka" brak je sklopljen tek 19. studenog 1894. u crkvi Sv. Andrije u Komoranu, kada je Stjepan već bio kapetan i ujedno oružnički zapovjednik voda u Trebinju.

 

Od 12 kolovoza 1895. Stjepan je iz Trebinja premješten za zapovjednika krila u Bihać, a potom 8. listopada 1903. za zapovjednika krila u Travnik. Od 1. siječnja 1909. god. Stjepan Prelogović imenovan je za inspekcijskog višeg časnika u Sarajevu. U veljači 1916. godine kao oružnički pukovnik dobiva plemstvo od posljednjeg austrougarskog cara Karla I.

 

Umro je 1926. godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici "Plemenitih Prelogovića od Virja" na Mirogoju. U bračnoj zajednici Stjepan je sa suprugom Irenom imao petero djece: Slavka, Eduarda, Elzu, Dragutina i Anny. Mnogim detaljima iz životopisa Stjepanovog nije se uspjelo ući u trag, a i mnogo toga je palo u zaborav.

 

Genealogija obitelji

Jedan od nasljednika Stjepanovih je Dragutin. Zahvaljujući čestim premještajima oca kao vojno lice rođen je u Bihaću 12. studenog 1902. Mjeseca lipnja 1919 završio je višu vojnu realnu školu u Mariboru, a potom 1921. i Vojnu akademiju u Beogradu. Kao poručnik premješten je u 4. PION BAON" u Ptuj, a od 1923. godinu dana je boravio na inženjerijskim radovima u Skopju. Od godine 1926. premješten je u Karlovac, gdje je napredovao do komandanta telegrafskog voda. Tu je upoznao i oženio se za Nevenku rođenu Marijan, nastavnicu specijalnog školstva, rođenom u Karlovcu. Od godine 1929. premješten je u Sarajevo, a zatim kao inženjerac telegrafist radi u Beogradu, Zemunu i Požarevcu. Početak II. svjetskog rata zatekao ga je u Nišu kao komandanta puka u činu potpukovnika.

 

Dana 5. travnja 1941. – početak njemačkog napada na Niš iz Bugarske je otputovao u Skopje kao mjesto mobilizacije, a zatim u Peć, Andrijevicu, Hercegnovi i Prezid u Albaniji gdje je dočekao i kraj rata. Nakon dva mjeseca zarobljeništva, otpremljen je u logor u Brindisi u Italiji, a nakon puštanja vratio se preko Rijeke u Zagreb. Supruga i sin Miroslav, koji su ostali u Nišu, došli su u Zagreb, gdje se obitelj spojila i stanovala u Vlaškoj ulici 75. b.

 

Svršetkom II. svjetskog rata završila je i časnička aktivnost Dragutina Prelogovića, koji je do umirovljenja radio u Sekretarijatu za vodoprivredu Republike Hrvatske. Dragutin je umro 1983., a supruga Nevenka 1988. godine

 


Plemićka povelja

 

Nažalost originalna povelja je izgubljena. Otkriće da je uopće obitelj plemićka bio je natpis na grobu Prelogović pl. od Virja. U potrazi za dokazima našao se u Hrvatskom državnom arhivu dopis da je pukovniku Stjepanu Prelogoviću dodijeljeno plemstvo. U Mađarskom državnom arhivu u Budimpešti nađena je potvrda o preuzimanju povelje i grba, no čini se samo koncept povelje, a ne kopija originala.

 


Potvrda o preuzimanju povelje

 


Koncept originala povelje

 

Rodoslovlje