Obitelj Pažić

Porijeklo prezimena i postojbina

Prezime obitelji Pažić pisalo se u tijeku 17., 18. i prve polovice 19. stoljeća prema njemačkoj transkripciji Passich.

Članovi obitelji Pažić živjeli su u Zagrebačkoj županiji na više posjeda u mjestima Pretoki, Črečan, Beloslavec. U tijeku 19. i 20. stoljeća pojedini članovi obitelji iselili, su se u Ivanić grad, Zagreb i u Njemačku,gdje i danas žive.

Obitelj je u srodstvu s plemićkom obitelji Vuković Podkapelski iz Jezerana

Rodonačelnik i plemićka povelja

Prvo spominjanje prezimena Pažić nalazimo godine 1613. s imenom Ivana Pažića - Iohanes Passich, koji je živio od 1585. do 1620. godine. Dobio je plemstvo 15. ožujka 1613. u Požunu (Bratislavi) od Matije II. Habsburga(1557.-1619.) hrvatsko- ugarskog kralja od 1608. -1619. godine. Povelja je izgorjela u velikom požaru Sv. Ivana Zeline 1842. s obzirom na ostale plemićke povelje zelinskog kraja iz tog vremena, koje su dodijeljene za zasluge u obrani Hrvatske, najvjerojatnije je kako se to može primijeniti i na povelju obitelji Pažić.

Dne 2. svibnja 1747. godine članovi obitelji Pažić su postupkom pred Magistratom u Zagrebu proveli potvrđivanje plemstva i njihovih darovnica kao plemića sa stalnim boravkom na imanjima u mjestima Pretoki, Črečan, Beloslavec

Originalna potvrda plemstva pisana na latinskom jeziku
prijevod s latinskog jezika

Izvadak iz redovnog postupka za istraživanje plemstva kod slavnog Kraljevstva, a posebno plemića sa stalnim boravkom...

Godine Gospodnje 1747., dana drugog mjeseca svibnja, u Zagrebu u kraljevskoj zgradi, koja se nalazi sasvim u gradskim zidinama i bedemima istog grada i općine zagrebačke, održao sam ja, Josip Magdić, spomenute općine Zagrebačke redoviti i časni član, sljedeću istragu plemića jednog sjedišta okruga Sv. Ivan od Moravča da bi se dokazalo njihovo plemstvo.

Ovom istraživanju bio je prisutan presvijetli i plemeniti Josip Rassaj, prisegnuti bilježnik zagrebačke i križevačke općine i plemeniti Nikola Belošević, vještak zagrebačke općine kako traži i zahtjeva 25. član koji brani gospodski stalež i ustanovljena odredba na zadnjem Saboru Kraljevstva u Zagrebu, koji je održan 1747. godine tridesetog dana mjeseca siječnja.

Od samog početka plemići jednog sjedišta okruga Sv. Ivan Krstitelj od Moravča boravili su u istom okrugu, kao i na posjedima Terstenik, Beloslavec, Titlovec, Terstenica, Turkhovina, Otrokovec, Progovec i Globohec – posjedima koje su nazivali svojima i živjeli su na njima, a oni su pripadali zagrebačkoj općini, naime:

• Martin Lukačić, drugačije Draganović, također u ime brata svog Jure i jednako u ime svog rođaka Matije, koji su s njima stanovali u istoj kući, a osim tog i u ime drugih svojih rođaka koji su se od njega odijelili, kao i Josipa i Ivana i Petra Lukačića, drugčije Draganovića.
• Isto tako Jakov Pažić, također u ime svoje braće Mirka, Stjepana, Ivana, Petra i Gašpara, kao dokaz svoga plemstva pokazali su pismene darovnice Matije drugog, rimskog cara i ugarskog kralja, darovnice spomenutih plemića koji su se rodili na posjedima Krkan, Sadovec, Ohinkovec, Kirinec, Brezje, Pribinovec, Vrašica, Verh, Marinovec Šulinec, Hlinec, Fintinec i Pretoka, sasvim u okrugu Sv. Ivana od Moravča, a isto tako Terstenik, Beloslavec, Titilovec, Terstenica, Turkhovina, Otrokovec, Progovec i Globovec, koji su pripadali spomenutoj zagrebačkoj općini, po darovnici koju im je dobrostivo poklonio u Požunu, petnaestog dana mjeseca ožujka 1613. godine i koje je zakonitom odredbom i utvrdio.

I u slučaju da spomenuti i posebno naznačeni plemići ne bi mogli dokazati svoje rodoslovlje izravno sve do prvih posjednika Kraljevske darovnice, a oni bi pak stvarno posjedovali stečena dobra, i ako bi se oni zbiljski prezivali prezimenima, kako to stoji u prije spomenutoj darovnici, i ako ne bi imali pri ruci darovnicu i spomenutu odredbu pomoću kojih bi dokazali zakonitost posjedovanja dobivenih dobara, niti bi bili sigurni da se darovnica odnosi na neko od tih dobara, premda bi bila dovoljna provedena istraga ili bi s druge strane pridošlica na plemićki posjed doveo ženu i promijenio svoje prezime, na tom je mjestu osnovao svoje prebivalište – stoga ako bi navedeni plemići već od početka bili s tim zadovoljni, koje je inače kao prve posjednike te darovnice sam kralj darovao i nazvao plemićima i ako su oni otada preko svojih potomaka obadva spola ostali u plemenštini spomenute darovnice, oni se stvarno imaju smatrati pravim i nesumljivim plemićima.

Ovjerio i potvrdio Sigmund Bušić, zagrebačke općine redoviti i časni službenik

Rodoslovlje obitelji Pažić

Istaknuti članovi obitelji

Pavao pl. Pažić (1772.-1842.), jedan je od osnivača velikog zelinskog ceha 1838., kustodijus majstorskih i plemićkih povelja građana zelinskog kraja. Poginuo je u požaru u Sv. Ivan Zelini 1842. godini kod pokušaja spašavanja kod njega pohranjenih dokumenata.