Obitelj Franceschi

Podrijetlo prezimena, postojbina obitelji i njezin rodonačelnik

Obitelj de Franceschi pripada staroj lozi o kojoj najstariji podatci dosežu do Ravenne, odakle je jedna grana obitelji (Franceschi dalle Rose) prešla u Veneciju 1040. i naselila se na predjelu Giudeca - naknadno je na tom mjestu izgrađen samostan '... monasterio delle convertite ...' gdje su pokapani članovi obitelji. Među njima se ističe Marco (napose u ratu između Venecije i Genove - Guerra di Chioggia – te kao benefaktor samostana). Niccolo´ (1318. –1362, ?) sudjeluje kao glasnogovornik Guillaume Grimoarda (budućeg pape Urbana V.) u vrijeme njegovih diplomatskih misija u službi Svete Stolice u Italiji u pregovorima između kralja Ludovika I. Anžuvinskog i Mletačke Republike (od 1354. do 1362.) Neki članovi obitelji postižu posebno visok položaj i ugled u administraciji Mletačke Republike pa ulaze u redove povlaštene klase, ' cittadini originari'. Sredinom 15. stoljeća jedan od najistaknutijih među njima, Marco Antonio de Franceschi, postaje tajnik duždeve kancelarije i član Visokog časničkog vijeća 'consiglio nobile'. Članovi ovih obitelji su smjeli imati venecijanske i strane titule, među kojima posebno naslov conte.

Genealogija obitelji, naslov i potvrde plemstva

Niccolo´ dobiva od hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Velikog Anžuvinskog za zasluge posjede u Zadru i okolici, a prema povelji potpisanoj u Budi 8. ožujka 1359. (prema nekim izvorima 1369.) primljen je u kraljevsko nasljedno ugarsko–hrvatsko plemstvo te dobiva grb. Od tada se rodoslovlje obitelji može pratiti na tlu Hrvatske, pa se upravo Niccolo, prema do danas poznatim podatcima, uzima kao najraniji predak obitelji – njezin rodonačelnik. Uz njega, u službi Anžuvinaca spominju se i hvale Francesco (1342.–1400.) i Steffano ( 1394.- 1438.), 'nobile cavaliere e consigliere'. Obitelj danas ne posjeduje kopije povelja. U Zadru se Franceschi vezuju s plemenitim obiteljima Vallay, Camozzini, Grisogono, a njeni članovi obnašali su u gradu razne civilne i vojne dužnosti u službi Mletačke Republike. Na mjestu današnjeg Arheološkog muzeja u Zadru nalazila se zgrada obitelji Franceschi - Grisogono do pred kraj Drugoga svjetskog rata.

U drugoj polovici 16. stoljeća Francesca de Franceschi (1520.–1598.) uputila je Venecije u Omiš za člana senata grada te se spominje u župnim knjigama. Od tada se razvijaju paralelno dvije grane obitelji, u Zadru i Omišu, koje stoljećima njeguju međusobne veze.

U 18. stoljeću istaknuo se u Zadru Toma, javni bilježnik. Primljen je u zadarsko gradsko vijeće po nasljednom pravu i položio je prisegu 1714. Za javnoga bilježnika imenovan je 1722. Djelovao je punih četrdeset godina, a svoju kancelariju vodio je i na „ilirskom“ – hrvatskom jeziku. I njegov sin Ivan Krševan djelovao je također kao javni bilježnik. Obitelji traži 1838. potvrdu plemstva od austrijske komisije, prilažući obilnu dokumentaciju i rodoslovlje te biva uvrštena u Zbornik dalmatinskoga plemstva ( Heyer, 1873.).

Biografije istaknutih članova obitelji

Giovanni (Zuane) de Franceschi (1673.–1741.), governatore, naročito se ističe u ratu između Mletačke Republike i Turske 1718., u kojem je vodio domaće dobrovoljce od Piska preko Vrulje u opsadu Imotskoga. U Pisku u mjesnoj crkvi ispred oltara nalazi se stara obiteljska grobnica na kojoj je uklesan obiteljski grb. Tim dobrovoljcima u opsadi se nakon tri dana pridružila vojska 200 njemačkih i 200 švicarskih plaćenika s topovima, te isto toliko konjanika iz Sinja. U akciji je oslobođen Imotski, Vrgorac te je određena granica između Dalmacije i Bosne i Hercegovine, koja je ostala do danas. Za svoje zasluge Zuane de Franceschi dobiva od Mletačke Republike posjede arcibega Čauševića - zemlje, kuće, mlinicu, kulu na rijeci Vrljici na predjelu zvanom Perinuša. Taj pothvat je opjevao Andrija Kačić-Miošič u svojoj pjesmarici ' Razgovor ugodni naroda Slovinskog', u kojoj spominje Ivana Perinovića koji za svoje zasluge dobiva posjede arcibega Čauševića. Ti posjedi dijelom su i danas u vlasništvu obitelji Franceschi.

Giovanni de Franceschi (Omiš, 1810.– Zadar, 1862.), profesor, povjesničar, esejist, putopisac, novinar, izdavač mjesečnika 'La Dalmazia' u Zadru. Inače biskupski kancelar, počasni kanonik splitske biskupije i srednjoškolski profesor. Napose se istakao pjesmom Dalmatinskoj vili 1844. U svom listu zastupao je prosvijećeni kozmopolitizam, koji je izražavao finoćom misli i izraza ( Laszowski, 1925.).

Rodoslovno stablo obitelji

Biografije članova Hrvatskoga plemićkoga zbora

Članovi Hrvatskog plemičkog zbora od 1996. jesu:

• Darko Anton Franceschi, Šibenik, 1954., diplomirani inženjer arhitekture, studirao u Zagrebu i Berlinu, od 1982. do 2004. živi i radi u New Yorku, danas živi u Zadru, gdje vodi vlastiti arhitektonski ured.
• Branko Marko Franceschi, Zadar, 1959., profesor filozofije i povijesti umjetnosti, osnivač i dugogodišnji voditelj Galerije Miroslav Kraljević u Zagrebu, direktor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (2004.-2008.), kustos na mnogim međunarodnim izložbama, primjerice na Bijenalu suvremene umjetnosti u Sao Paulu 2004., na Bijenalu suvremene umjetnosti 2007. i arhitekture 2008. u Veneciji, danas direktor galerija HDLU-a u Zagrebu.
• Član je HPZ-a i Antun Franceschi, kirurg u Sisku i njegov otac, Josip, pravnik u Poreču
• Potomci obitelji Franceschi žive danas u Zadru, Zagrebu, Splitu, Imotskom, Omišu, Sisku, Dubrovniku, Sjedinjenim Američkim Državama, Čileu i Švicarskoj
• Povijest obitelji i dalje se istražuje, a do sada poznati podatci skupljeni su iz citirane literature

Literatura

• Čoralić, L., 1989. Franceschi Toma de, u (ur.) Macan, T., Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, sv. 4., str. 353. Zagreb
• Dujšin, V. A. ,1938. Zbornik plemstva. Dujšin, 335 Zagreb
• Gracin, J., 1989. Giovanni Franceschi, u (ur.) Macan, T., Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, sv. 4., str. 352. – 353. Zagreb.
• Heyer von Rosenfeld, C. G. F. 1873.. Der Adel des Königreichs Dalmatien. Verlag von Bauer und Raspe. 138 + 76 Taf. Nürnberg.
• Laszowski, E., 1925. Znameniti i zaslužni Hrvati 925. -1925., Hrvatski štamparski zavod dd. 297. str. Zagreb.
• Pismohrane obitelji
• Archivio Storico per la Dalmazia u Rimu
• Archivio di Stato u Veneciji
• Hrvatski državni arhiv u Zadru