Obitelj Tabain

Postojbina, podrijetlo prezimena, nestor obitelji i rodonačelnik plemićkog roda

Predaja prenosi da su bila dva brata Jerko i Jure, i da su iz Francuske došli u Korčulu, da su imali brod te su se nastanili u Korčuli„ (don Marko Tabain 1947., rukopis rodovnika). Budući da su došli na Korčulu kao venecijski plemići čini se da su živjeli i u sjevernoj Italiji. No poznato je korčulansko rodoslovlje u 17 generacija sa Ser Frankom na čelu, koji je živio između 1440. i 1480. Dakle, Franko Tabain nestor je obitelji, jer je došao na Korčulu kao plemić i bio je prvi poznati plemić svoga roda.

Na useljenje Tabaina u Korčulu dolaskom iz Venecije upućuje i ova kooincidencija. U Blatu u Veloj strani postoji napušteno sjednjevjekovno grobište Sv. Križa i grob s natpisom Surian et Tabain, a poznato je da se kapetan triju galija pred kojima su korčulanski plemići prihvatili vlast Venecije zvao Petar Surian. Očito je da se neki Suroian kasnije naselio u korčulu ili na Korčulu, upravo kao i Tabain u Korčulu.

Poznato je da su se prezimena u Veneciji ustalila već tijekom 12. i 13. stoljeća, pa i prezime Tabain. Prema načinu oslovljavanja u dokumentima (ser) zaključujemo da su došli iz Mletaka, ali nisu bili Mlečani, nego vjerojatno doseljenici iz grada Tabriza u Perziji. To se može protumačiti na temelju razvijenih trgovačkih veza između Venecije i Tabriza i činjenicom da i u današnje doba u Furlaniji postoje prezimena Tabai, a da se u Tabrizu rodio čuveni iranski filozof Allamah Tabatabai (1903.- 1985.).

Sva spomenuta prezimena imaju korijen Taba, što prema perzijsko–njemačkom rječniku ima više značenja, jedno je čuvar svete vatre, a riječ Taba znači zadnji, spasonosni lijek protiv otrova. Naravno da su Tabatabai Iranci, Tabai Taljani, a Tabaini Hrvati.

Današnje stanje

Rođenih s tim prezimenom u proteklih sto godina razmjerno je najviše je u Veloj Luci na otoku Korčuli . Tu se svaki četrdeseti stanovnik prezivao Tabain. Danas u Hrvatskoj živi, prema zadnjem popisu, 160 Tabaina u više od 40 domaćinstava. Sredinom 19. stoljeća bilo ih je 130, pa se njihov broj za petinu povećao. Prisutni su u šest hrvatskih županija u ukupno 8 općina i 9 naselja. Najviše ih je u Veloj Luci, Zagrebu, Puli, Osijeku i Dubrovniku.

Genealogija obitelji i potvrda plemstva

Najstariju potvrdu plemstva nalazimo u dokumentu koji predočuje genealogiju obitelji Niconicia u kojem doslovce piše:

Bratiza Coniux Nigoevich fuit ex illis Tabaglinoch nobilis

koja je bila majka korčulansko-stonskoga biskupa Nikole Niconici (1463.- 1541.).

Zatim iz godine 1507. u blagajničkoj knjizi Korčulanske općine zapisano je:

Ser Franko Tabainović dao je ser Marinu ...2 groša po presudi.

Praunuk tog Franka, također Franko bio je u službi malog suca prema zapisniku Vijeća od 6. listopada 1552., to je bio i njegov potomak Jure Tabain prema zapisniku od 13. travnja 1667.

U zapisniku Velikoga vijeća od 24 svibnja 1724. spominje se kao prisutan Jure sin Jurja Tabaina.

Pred kraj Mletačke Republike, točnije iz godine 1795. postoji popis članova plemićkoga korčulanskoga Velikog vijeća koji su bili nastanjeni u Blatu. U tom su popisu Gerolamo, Antonio i Zorzi Tabain. Naime, obitelj Tabain napustila je svoju kuću u Korčuli za kuge 1572. i preselila se u Blato, a 1842. u Velu Luku.

Zadnji podatci o pravima i povlasticama korčulanskih plemića dostavljeni su 1802. grofu Gösseu i barunu Braddy, a tamo su upisani i plemići iz obitelji Tabain. Na žalost, austrijska dvorska komisija za koje su dostavljeni podatci nije potvrdila ni ovu korčulansku obitelj, kao ni većinu dostavljenih plemićkih obitelji iz Dalmacije.

Tabaini su se doselili u Korčulu kao mletački plemići i tijekom vremena korčulansko plemićko Vijeće agregatiralo ih je, pa je obitelj sudjelovala u radu Vijeća do propasti Mletačke Republike.

Osim spomenutih pojedinaca koji su sudjelovali u radu Velikoga plemićkoga vijeća Korčule, tijekom gotovo četiri stoljeća i nakon ukidanja plemstva iz raznih grana stabla Tabaina izišlo je nekoliko svećenika, načelnika, inženjera i znanstvenika.

Podatci su uzeti iz originala Hrvatskom državnom arhivu u Korčuli i Zadru.

Palače i imanja obitelji Tabain

Do godine 1572 oko 140 godina kuće i kućišta na katastarskim česticama 90, 88, 87, 86 i 84/2 danas između ulica V. Foretića i don L. Depola pripadala su obitelji Tabain.

Kada se ser Franko odlučio nastaniti u Korčuli, on je kupnjom ili možda darom korčulanske općine došao u posjed spomenutih čestica na kojima je zatekao niz kućišta koja potječu iz ranoga gotičkog razdoblja. Današnji izgled južnog i sjevernoga pročelja bloka kuća prikazani su na slijedećim slikama. Obitelj je za kuge 1572. bila desetkovana, a običaj je bio da se njihove kuće spale, a stanovnici presele. Tako su se preživjeli preselili izvan Korčule u Blato. Mnogo godina kasnije neke druge obitelji te su ruševine otkupile i obnovile, a obitelj unatoč nastojanjima nije uspjela taj posjed povratiti.

Imanja po otoku Korčuli

Tabaini su, kao i ostali ondašnji korčulanski plemići, po cijelom otoku imali veća i manja imanja, te su se uzdržavali od prodaje vina, maslinova ulja i ribarstva. Bavili su se trgovinom, a imali su i svoje brodove. Poseban izvor prihoda su bili kamenolomi. O imanjima Tabaina svjedoče mnogi dokumenti. Imali su zemlje, ograde i vrtove: u početku u Lumbardi vrt, u Gornjem Blatu , u Žrnovu, u Pupnatu u Čari, u Plastuši, a kasnije u Ratkovoj lokvi, Sučeranu u Blatu, a najveće posjede imali su u Česminicama i Bršćanoviscama te konačno u Veloj Luci, i to još prije postanka naselja. Sklopove kuća imali su u Blatu – Mali Učinjak, a u Veloj Luci pod Pinskim ratom, u Kneženskim Lazama, put Kali i u Velikoj i Maloj Lučici. Grobovi postoje u Blatu, od kojih je važan grob na broblju Sv. Križa, te dvanaest grobova u Veloj Luci. Tabaini su u Veloj Luci nakon doseljenja iz Blata 1842. podigli dvije crkvice i dva kamena križa koji svjedoče i o njihovoj vjeri i o ekonomskoj snazi.

Rodoslovlje