Obitelj Festetić

Uvod

Feštetići ili Festetići (na mađarskom: Festetics), hrvatska je velikaška obitelj podrijetlom iz Turopolja, koja je imala ili ima članove rasprostranjene ogranke u više zemalja nastalih iz nekadašnje Habsburške Monarhije - Hrvatskoj, Ugarskoj, Austriji, Slovačkoj i Češkoj, ili u drugim zemljama: u Njemačkoj, Italiji, Argentini, Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj.

Podrijetlo, rodonačelnik obitelji i najstariji poznati članovi obitelji

Promatrano u kontinuitetu, povijest obitelji Feštetić (u nekim ispravama Festetich, u drugima Ferstetich ili Ferztheschych) seže unatrag više od pet stotina godina.

Začetnikom loze smatra se Petar Feštetić, koji je rođen u drugoj polovici 15. stoljeća (oko 1480.) i imao je posjede na području Turopolja, jugoistočno od Zagreba. Njegovo ime spominje se u jednom protokolu (zapisniku) iz sredine 16. stoljeća, gdje se navodi njegovo ime Petrus Ferztheschych, te i da dolazi iz naselja Roženica, koje je danas administrativno u sastavu općine Pokupsko. Nigdje nije naveden datum ili barem godina njegova rođenja, ali iz podataka u spomenutom protokolu može se zaključiti da je rođen u vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina (vladao 1458. -1490.) jer je podrobno opisao neke događaje koji su se zbili u vrijeme obitelji Korvin (čiji je posljednji izdanak, nezakoniti Matijin sin Ivaniš Korvin, umro 12. listopada 1504.).

U jednom drugom protokolu iz 1570. godine navodi se ime Mihovila Feštetića, koji je živio kao upravitelj na jednom imanju zagrebačkoga biskupa u okolici Zagreba. Ne zna se točna godina njegova rođenja, niti kad je umro, ali prema podatcima iz protokola može se zaključiti se da je rođen početkom 16. stoljeća, oko 1510. godine, te da je u rodbinskoj vezi s Petrom Feštetićem (vjerojatno njegov sin).

Mihovil je imao dva sina, Lovru i Tomislava, koji su rođeni oko 1540. i naslijedili su oca u upravljanju biskupskim imanjem. U jednoj ispravi datiranoj 19. travnja 1570. navodi se da su braća za šest ondašnjih forinti kupila jednu parcelu (krčevinu) u Vugrovcu, sjeveroistočno od Zagreba, uz potok Kašinu.

Luka, Matija i Stjepan Feštetić, tri Lovrina sina iz sljedećeg naraštaja obitelji, kupili su, prema ispravi od 13. ožujka 1606., jedan vinograd s vinskim podrumom u Paruževini, sjeverno od Šašinovca, odnosno Sesveta, plativši 20 forinti i 2 denara za njega, što u ono vrijeme i nije bio sasvim beznačajan iznos.

Postoje izvori koji govore da Feštetići zapravo potječu s područja ondašnje jugoistočne Hrvatske, a današnjeg teritorija Bosne i Hercegovine, te da im je početkom 13. stoljeća (točnije 1213. ) hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. dodijelio plemićki naslov, pa se ta godina nalazi i na obiteljskom grbu. Zbog najezde Turaka u 15. stoljeću, članovi obitelji povukli su se iz nesigurnih krajeva i naselili u Turopolju. Ipak, nema potvrde o njihovoj izravnoj vezi s Petrom, Mihovilom ili bilo kojim drugim Feštetićem iz 16. stoljeća, koji su živjeli u široj okolici Zagreba.

Danas u Bosni i Hercegovini postoje nositelji prezimena Festić, koje je prema njihovim znanjima derivirano iz prezimena Festetić, nakon što je kroz dugi niz godina iz njega otpao slog „et“. Oni su podrijetlom s područja današnje Hercegovine, koja je u 15. stoljeću potpala pod tursku vlast. Postoji, dakle, vjerojatnost da imaju iste korijene kao i Feštetići koji se javljaju u Turopolju. U Sarajevu danas živi obitelj prof. dr. sc Mustafe Festića, profesora emeritusa Sarajevskoga sveučilišta, koji se bavi proučavanjem povijesti svoje obitelji.

U Župnoj crkvi Sv. Ilije proroka u Gradini kod Virovitice nalazi se nadgrobna ploča od crvenog mramora na kojoj na latinskom jeziku piše:

Natpis nadgrobne ploče Josipe Feštetić, umrle 1336.

OPTIMAE CONJUGI
JOSEPHAE
ANNO MCCCXXXVI
DIE XXII. APRILIS
AETATIS SUD LII
HIC LOCI CONSEPULTA
HOC MONUMENTUM POSUIT
THOMAS FESTETICH

U hrvatskom prijevodu taj epitaf glasi:

NAJBOLJOJ SUPRUZI
JOSIPI
GODINE 1336.
DANA 22. TRAVNJA
NAKON 52 GODINE ŽIVOTA
NA TOM MJESTU ŠTO JE POKOPANA
OVAJ SPOMENIK PODIGNUO JE
TOMO FEŠTETIĆ

Podrobniji podatci o toj Josipi i o tom Tomi Feštetiću, nisu poznati, a ne zna se ništa ni o nadgrobnoj ploči, osobito o tome kako je postavljena i kako se našla se na mramornom podu crkve. Godina 1336. na ploči upućuje na to da je u to vrijeme i nastala, međutim sama crkva na tom je mjestu izgrađena puno kasnije, u 18. stoljeću, što otvara više mogućnosti o povijesti ploče, tim više što se uz crkvu nalazi i mjesno groblje. Sama kvaliteta izrade ploče upućuje na to da je obitelj Tome Feštetića vrlo vjerojatno bila imućna i da je podosta darovala crkvi, pa je moguće da je današnje crkveno zdanje izgrađeno na mjestu nekadašnjeg groba Feštetićâ, a nadgrobna ploča inkorporirana u mramorni pod crkve.

Širenje obiteljskih posjeda

Za uspon obitelji početkom 17. stoljeća najzaslužniji je Luka Feštetić, jedan od Lovrinih sinova, rođen oko 1570. godine, čija je druga supruga Katarina potjecala iz ugledne i bogate plemićke obitelji Zakmardi. I Luka je, kao i njegovi pretci, bio u biskupskoj službi, kao nadglednik crkvenih imanja. Tadašnji zagrebački biskup Petar Domitrović (stolovao od 1611. do 1628.) uzdigao je, dokumentom datiranim 29. veljače 1612. godine, Luku i njegove sinove Pavla i Stjepana, te živuću braću Matiju i Stjepana, u stalež biskupijskoga plemstva (predijalista, lat. nobiles praedialisti). Kao predijalisti oni su imali određene privilegije, ali nisu mogli dobiti titulu ispred prezimena, a ni plemićki grb.

Hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand II. pridonio je daljnjem usponu Feštetićâ, dodijelivši im 25. studenog 1625. godine plemićki naslov i grb. Ta je kraljeva odluka proglašena na zasjedanju Hrvatskog sabora dana 23. ožujka 1626.

Luka Feštetić umro je između 1635. i 1637. jer se u dokumentima kao nadglednik biskupskih posjeda na jesen godine 1637. spominje njegov sin Stjepan. U to su doba članovi obitelji već bili vlasnici znatnih posjeda, proširivši ih na područje tadašnje Križevačke županije.

Najstariji Lukin sin Pavao, rođen oko 1590., bio je oženjen Uršulom Bornemisza, plemkinjom iz ugledne i utjecajne porodice ugarskoga podrijetla. Pavlova se obitelj, težeći za boljim uvjetima života, u tridesetim godinama 17. stoljeća preselila u Novi Grad (na mađarskom: Németújvár), koji se u to vrijeme nalazio na teritoriju Ugarske, a danas je to Güssing u austrijskom Gradišću. Pavao je tamo bio tajnik grofa Adama Baćana (mađ. Batthyány) i upravitelj njegovih posjeda. Sposoban i snalažljiv, on je u Ugarskoj stekao znatan imetak, koji je u trenutku njegove smrti 1640. imao vrijednost od oko 3.500 forinti i bio je temelj budućega bogatstva njegovih potomaka. Njegov ogranak uspio je i nadalje napredovati u statusu, moći, bogatstvu i utjecaju, a članovi su obitelji Feštetić koji su živjeli na teritoriju Hrvatske, ostali na razini nižega plemstva.

Ogranci kroz povijest

Među članovima obitelji, koja se tijekom 16. i 17. stoljeća proširila na tada, zbog turskih osvajanja, stiješnjenom području Hrvatskog Kraljevstva nazvanog Reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae (Ostaci ostataka nekoć slavnog Kraljevstva Hrvatskog), poznati su Mihovilovi sinovi, već spomenuti Lovro i Tomislav, Tomislavov sin Ambrozije, Lovrini sinovi Luka (oko 1570. - oko 1637.), Matija (oko 1570. – 1617.), Stjepan i Tomislav, zatim Lukini sinovi Pavao (oko 1590. - 1640.), Stjepan i Petar, te Matijini sinovi Andrija, Mihovil i Martin, rođeni krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Zna se još i da je Martin Feštetić imao sina Petra, a ovaj sina Martina, koji je imao sinove Mihovila i Stjepana.

Ugarski ogranak

Preselivši se u tadašnju Ugarsku, Pavao Feštetić (oko 1590.-1640.) utemeljio je mađarski ogranak obitelji. Naslijedio ga je sin Pavao (mlađi), koji je rođen 23. lipnja 1640., tek nešto prije nego što mu je otac umro. Istaknuvši se kao sposoban vojnik, on je stekao čin podgenerala habsburške carske vojske za područje Zadunavlja (Transdanubije), dijela Ugarske koji se nalazio na desnoj obali Dunava, odnosno zapadno i južno od te rijeke. Tijekom svog osamdeset godina dugog života (1640.-1720.), u kojem je u dva braka imao devetoro djece, Pavao je postao vlasnik velikih posjeda na ugarskom teritoriju. Za vrijeme njegova života najveći dio Ugarske oslobođen je turske vlasti, nakon što je ogromna osmanlijska vojska doživjela težak poraz prilikom opsade Beča 1683.

Sinovi Pavla Feštetića (1640.-1720.), Josip /na mađarskom: József/ (1691.-1757.) i Krsto /Kristóf/ (1696.-1768.), pridonijeli su daljnjem prosperitetu obitelji, imajući od 11. kolovoza 1746. status ugarskoga plemstva i naslov "Feštetići od Tolne", prema svom posjedu u istoimenoj županiji u regiji Južno Zadunavlje. Josip je još prije toga stekao čin generala habsburške carske vojske i imao naslov austrijskoga baruna. Njegovi pak sinovi Pavao /Pál/ (1725.-1782.) i Dragutin /Károly/ (1733.-1771.) iz sljedeće generacije dobili su 5. studenog 1766. ugarsko grofovstvo.

Sve brojnija obitelj Feštetić proširila se tijekom 18. stoljeća i na austrijski dio Habsburške Monarhije. Krstini potomci stekli su posjede na teritoriju Austrije te se trajno na njima naselili ili povremeno u njima boravili. Krstin unuk Juraj (na mađarskom: György) Feštetić stariji (1755.-1819.) imao je puno kontakata sa svojim rođacima u Hrvatskoj, a godine 1791. kupio je vlastelinstvo Međimurje, najsjeverniji dio Hrvatske, koje se tada administrativno nalazilo u sklopu županije Zala u Kraljevini Ugarskoj. Ta je velika županija obuhvaćala dijelove današnje Mađarske, Hrvatske i Slovenije.

Austrijski ogranak

Jurjev unuk Juraj mlađi (rođen u Beču 1815., umro u Beču 1883.), premda nije stalno boravio u Međimurju, osobito je pridonio njegovu gospodarskom razvoju. Najstariji sin Jurja mlađeg Tadej /Tasziló/ (Beč, 1850. - Keszthely, 1933.) uspio je da 21. lipnja 1911. bude uzdignut na najviši plemićki naslov što ga je bilo koji član obitelji ikada dosegao, a to je naslov kneza. Njegovi potomci i danas žive u Austriji. Austrijsko grofovstvo dobili su: Augustin, Samuel i Dionizije Festetić 24. lipnja 1857.

Festetići u drugim zemljama

Feštetići su imali imanja i u današnjoj Slovačkoj, počevši već od Pavla (1640. - 1720.), koji je na svom posjedu u mjestu Ság (današnje Sasinkovo, istočno od grada Trnave) i preminuo. Tamo ju rođeno i nekoliko njegove djece iz drugoga braka, a kasnije još niz njegovih potomaka.

Neki članovi obitelji rođeni su i živjeli u Češkoj (na primjer Ernest Ivan Vilim Feštetić (1800. -1869.), praunuk Josipov, a unuk Pavlov (1725-1782)). Bilo je Feštetića koji su rođeni ili su živjeli u Njemačkoj (npr. Gizela Paula Eugenia Lujza Feštetić, Tadejeva sestrična, rođena je u Heidelbergu 1870., a umrla u Leipzigu 1947.), zatim u Francuskoj (Ilona Jozefina Antonia, sestra Jurja mlađeg, živjela je i umrla u Chamberyju), u Italiji, Belgiji, Argentini i drugdje.

Tijekom prošlosti brojni pripadnici obitelji obnašali su različite visoke državne dužnosti, bili najviše rangirani vojni časnici, političari, diplomati, zatim znanstvenici, umjetnici i drugo.

Feštetići u novije doba

U Viroviticu Feštetići dolaze ženidbom Andrije (na mađarskom: Andor), prapraunuka Krste Feštetića, s groficom Lenkom (Jelenom) Pejačević, Virovitičkom iz rumsko-retfalačkog ogranka te obitelji. Vjenčanje je održano u Ugarskoj 1. listopada 1870., a u tom je braku godine 1872. rođen i Aleksander Gustav, djed aktualnog rodonačelnika hrvatskog ogranka obitelji Marija pl. Festetića.

Od brojnih i rasprostranjenih ogranaka kroz povijest, pripadnici obitelji Feštetić i u novije doba žive u više zemalja. Osim u Hrvatskoj ima ih danas u Mađarskoj, Austriji, Italiji (u gradu Ivrei u pokrajini Torino), zatim u Njemačkoj, Nizozemskoj, Argentini i drugdje.

Hrvatskih Feštetića u novije doba bilo je najviše u Slavoniji, gdje su imali rodbinske veze s više plemićkih obitelji. Osim već spomenute veze s Pejačevićima, oni su, među ostalima, po ženskoj liniji ušli u grofovsku porodicu Janković iz Daruvara.

Današnji članovi u Hrvatskoj potomci su Aleksandra Gustava Festetića, koji je bio oženjen Elzom iz bogate našičke židovske obitelji Goldfinger. U tom se braku 1905. godine rodio sin Gustav (1905.-1968.). Njegov sin Marijo, rođen u Zagrebu burne 1945., danas je rodonačelnik hrvatskog ogranka obitelji. Njegovo dvoje djece rođeno u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, sin Mario i kći Dina, najmlađi su članovi obitelji Festetić.